Eksperimenti, u kojima blizanci sa istim genetskim materijalom
ziveci u dve totalno RAZLICITE SREDINE, razvijaju totalno
RAZLICITE OSOBINE, u potpunosti opovrgava tvoju pricu.
Ukratko - pridajete suvise znacaja genetici.
Ponasanje je nesto sto oblikuje sredina - mozak je plastican i njegovo
rano oblikovanje (dok jos moze da se oblikuje) je uslovljeno interakcijom
jedinke i sredine, te je vrlo jasno da razliciti tipovi interakcija (kvalitet,
kvantitet) dovode do razvoja razlicitih osobina licnosti.
U skladu sa time, treba primetiti i da ce tranzicija razlicit uticaj imati na
formiranu licnost od recimo 30 godina, i na dete koje se jos "oblikuje" u
svojoj trecoj, petoj ili desetoj godini.
Dete koje recimo sada nailazi na "pravilo da mu na pesackom vozila staju" ce sasvim
razlicito dozivljavati to (kao sasvim normalno "tako je bilo od kad znam za sebe"), od
nekog ko dvadeset godina mora da gleda da ga na pesackom neko ne pogazi sa 200 na
sat, jer je "sasvim normalno da vec 20 godina jure preko pesackog".
Citat:
Tako da, nas mentalitet se nije promenio niti ce.
Dakle, ovo apsolutno nije tacno, i ako se ne promeni, nece to biti zbog
osobina koje pridajete "mentalitetu", vec zbog proste cinjenice da
nesto nema tendenciju da se menja, ako se i uslovi spolja ne menjaju.
Da te neko lupi sa 5000 din svaki put kad ne stanes na pesacki, i tako nastavi
da radi sledecih 20 godina, konstantno i dosledno, video bi kako se tvoj pojam
"mentaliteta" topi i transformise... :)