Moram da ti objasnim par jako bitnih stvari.
Taj mentalni stav izrazen u tih 3-4 recenice je sasvim prihvatljiv, razumljiv i konzistentan, ali ima nekih vrlo velikih ogranicenja kojih mislim da
nisi sasvim svestan.
Prvo:
takav stav je odlican za licnu upotrebu, tj. idnvidualac prema drugom individualcu ili prema drustvo, medjutim pogubno je besmislen
za sva druga scenarija, tj. za naciju prema naciji, drzavu prema drzavi.
Pre svega - sa takvim stavom si nekompatibilan sa realnim okruzenjem sveta u kojem zivis:
[quote]
Ne znam u kom to kapacitetu sreces strance i sa njima komuniciras, ali mogu da ti kazem par stvari iz ugla nekoga ko je dugorocno, svakodnevno,
prakticno uronjen u druge kulture/civilizacije:
Sa velikom sigurnoscu (sto moze da ti potvrdi bilo ko ko je ziveo duze od 6 meseci na zapadu) - ne postoji ni jedan jedini realni nacin
kojim ces zapadnjaku, anglosaksoncu (ameru ili englezu, svejedno)....uspeti da makar na vrh stapa pod nos prineses i najmanju truncicu
ideje.....da to sto radi njegov narod ili drzava ili grupa kojoj pripada (a ti ne)....mozda ne valja.
Bez obzira kakve vesti i kakve istine ceo svet znao o angazovanju na ovoj ili onoj strani sveta, o prevratima, krvavim intervencijama, pljackama,
maltretiranjima...pa sve do dopingovanja na Olimpijadi...
....pocevsi od kuvarice u studentskom restoranu i navijaca na baseball utakmici koji guzva virslu, preko cele galerije svih zamislivih likova,
a ako treba sve do sefa katedre i profesionalaca koji znaju tacno sta se desava u svetu....
neces uspeti da nikog od njih makar za trunku, za delic sekunde dovedes do mentalnog stanja opisanog sa "prvo bih razmislio da li je tako".
Ni kroz duhovitost, ni kroz salu, ni kroz satiru, ni kroz kozeriju, ni kroz galski humor, ni kroz ostrvski humor...
Sve sto ces uspeti da uradis je sledece:
1) Dobro ce zapamtiti sta si im govorio i sta si ih pitao. To ce u sebi nositi do prve prilike kad ce to nesto iskoristiti protiv tebe....ma koliko da si bio istinit, u pravu itd.
2) Neposredno ce reagovati zavisno od svog kulturnog nivoa, pocevsi od obicnog 'nemam vremena/to je politika', preko obaveznog 'ma nemoj, but how
about your country ?', pa sve do 'ako ti ne valja, mozes da se slobodno vuces u svoju j*benu zemlju'.
Drugo:
Vidis, iz ovih par recenica izbija jedna jako nezgodna zabluda - da postoji default.
Ko su ti 'svi' pred kojima se taj neko obrukao ?
U tvom licnom slucaju, naravno - tu su otac i majka, braca i sestre, drustvo iz skole, drustvo iz kraja, koji te svi znaju i po prostoj logici predstavljaju
neku branu nelogici usmerenoj protiv tebe.
U slucaju medjunarodnih odnosa, odnosa izmedju udaljenih etnickih skupina - default ne postoji, sto se najlakse i najbolje dozivi i shvati
kad se nadjes u moru drasticno udaljenih kultura.
Pre svega - jedan broj posmatraca apsolutno ne zna nista o tebi, niti ga se tice. Oni koji o tebi nesto znaju pozitivno, prirodno ce da prepuste
tebi samom brigu oko komuniciranja svoje tacke gledista siroj javnosti. Niko za tebe nece da prica i za tebe brani tvoje argumente.
Ako propustis priliku da se jasno i glasno, konkretno i uredno izjasnis o svojoj tacki gledista, gubis najvise u onoj manje-vise nezainteresovanoj
ili neobavestenoj masi iz koje moze da ti dodje neka korist i neka podrska.
Omiljen nacin komunikacije baziran na blaziranom trojstvu "Mis'iiiim....stvaaarnooo' - "pffff....znaci blaaaam' - "b'zVeeeezzzzeee" (zbog kojeg smo
devedesetih izgubili najpre rat u informativnom prostoru, pa posle i sve ostale ratove) apsolutno ne znaci nista.
(...ali - apsolutno....)
Jedino sto nesto moze da znaci je da u svakom sukobu, svakoj raspravci treba da se bude
1) eksplicitan
2) recit,
3) kratak i
4) jasan.
Stavise - i najbitnije - ostaje i pika se samo ono na sto si odgovorio, a ne ono sto si u sebi precutao.
I to je konacno neki i nekakav Srbin uradio tacno onako kako treba - u normalnom kanalu za komunikaciju, odmereno, bez licne uvrede.
Mozemo dalje da pricamo o svemu drugome, ali to stoji.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 30.06.2011. u 06:17 GMT+1]