@braksi,
Citat:
Braksi: ma nije to nikakva tajna. Island je veoma specificna zemlja i ne bih se ja previse primao na taj model resavanja problema.
Misao ti je nedorečena... Po čemu je to Island specifična zemlja?
Po tome što su 93 % stanovništva "domoroci" koji govore "grgutavim" staro-vikinškim jezikom?
Po gejzirima ili po najvećem broju samoubistava po "glavi stanovnika?
Ili po tome što je svih 100 % stanovništva pismeno i to visoko pismeno, pa su razumeli namere svetskih oligarha, MMF-a i svetske banke?
Pošto je očigledno da nisi pročitao ni jedan od članaka sa adrese koju je naveo @Holkan, možda ćeš ovo da pročitaš...
"
Vestinet.rs » POGLEDI » Zašto Islanda nema u vestima, a trebalo bi?
10. septembar 2011. 15:26
novinar saradnik: Đorđe Petrović
Ono sto se dogodilo potom je nesto zbilja `nedogođeno` do tada. Verovanje da stanovnici treba da snose konsekvence gresaka finansijskih monopolistickih krugova , odn. da cela nacija ispasta da bi vratila dugove privatnih lica je rasprseno.
Dok jedna evropska zemlja za drugom posrće , ugrožavajući opstanak evra, sa opasnim reperkusijama po ostatak sveta , poslednja stvar je što centri odlučivanja i moći žele je da Island postane primerom rešavanja globalne ekonomske krize.
Pet godina vladavine ultra liberalnog režima na Islandu , stvorilo je jednu od najbogatijih zemalja u svetu.
2003. sve banke su privatizovane , i u pokušaju da privuku strane investitore ponudili su mogućnost net bankinga čiji su minorni troškovi ostvarivali visoku interesnu kompenzaciju potencijalnim klijentima.
Računi tzv. Icesave su privukli gomilu engleskih i holandskih malih investitora. Ali dok su investicije rasle , rastao je i inostrani dug banaka.
2003. islandski spoljni dug je bio vec 200% BND , a 2007. cak 900% . Svetska ekomomska kriza godinu dana potom je bila šlag na tortu.
Tri glavne islandske banke su bankrotirale i potom nacionalizovane , dok je četvrta izgubila 85% vrednosti na tržištu u usporedbi sa evrom .
Krajem godine Island je objavio bankrot.
Suprotno od očekivanog , kriza je omogućila povraćaj ekonomskog suvereniteta nacije kroz proces direktnog učesca u demokratskom procesu koji je doveo do donošenja novog ustava. Ali to se desilo tek posle mnogo peripetija.
Geir Haarde premijer socijal-demokratske koalicione vlade, je ispregovarao krediti u iznosu od 2,100.000 dolara (Island ima svega 325.000 stanovnika) , a potom su nordijske zemlje pridodale još 2,500,000 .
Ali inostrani faktori su pritisnuli Island da uvede drastične rezove. MMF i evropska unija su želeli da preuzmu obaveze islandskog duga , tvrdeci da je to jedini način da se isplate Britanija i Holadnija koje su dale garanciju svojim subjektima oštećenim islandskom krizom da ce im nadoknaditi izgubljeno.
Protesti i demonstracije su se nastavili , primoravajući vladu da podnese ostavku. Izbori su sprovedeni aprila 2009. , uz pobedu leve koalicije , koja je osudila neoliberalni ekonomski sistem prethodnih godina, ali je pristala na uslove da ISland isplati celokupnu sumu potraživanja.
To je zahtevalo da svaki Islanjđanin plaća po 100 evra mesečno oko 15 godina, sa 5,5 % kamate , da bi isplatio dugove učinjene od strane privatnih banaka i grupa. To je bila kap koja je prelila čašu.
Ono što se dogodilo potom je nesto zbilja `nedogođeno` do tada. Verovanje da stanovnici treba da snose konsekvence grešaka finansijskih monopolističkih krugova , odn. da cela nacija ispašta da bi vratila dugove privatnih lica je rasprseno.
Kao posledica nastupila je transformacija odnosa građana i političkih institucija i usmerila islandske lidere prema strani njihovih glasača.
Šef države Olaf Grimsonn je odbio da potpiše zakon kojim se obavezuju građani Islanda da vrate dugove privatnih bankara i prihvatio je referendumsko izjašnjavanje po ovom pitanju.
U martu 2010. na referendumu 93% stanovnistva izjasnilo se protiv otplate duga. MMF je momentalno zamrzao kredit.
Ali revolucija (iako nije bila medijski propraćena u SAD) nije bila zastrašena.
Sa podrskom rešenog naroda vlast je pokrenula istrage za sve koje je smatrala krivim za ekonomsku krizu. Interpol je stavio na poternicu lica poput bivšeg predsednika Kauphtinga , potom Sigurda Einersonna , dok su drugi bankari osumnjičeni pobegli iz zemlje.
Ali Islanđani nisu stali na tom. Rešili su da donesu novi ustav , koji će zemlju u budućnosti osloboditi prevelike moći internacionalnih finansijera i virtualnog novca.
(stari ustav je prepis danskog ustava iz 1918. godine sa minornim izmenama umesto kralj -predsednik).
Da se sastavi novi ustav , ljudi sa Islanda su izabrali 25 ljudi od 522 odrasla koji ne pripadaju nijednoj partiji , a da ih je preporučilo bar 30 drugih ljudi ! Ovaj dokument nije rad grupe političara , vec je bio izložen na netu.
Stalni sastanci su prenošeni uživo streamom , a svi stanovnici imaju pravo da šalju komentare i sugestije još dok dokument dobija sve jasniji oblik.
Ustav koji će nastati u ovom participirajućem demokratskom procesu biće ponuđen na usvajanje parlamentu nakon sledećih izbora.
Neki čitaoci možda pamte da je islandski agrarni kolaps 90-tih opisan u knjizi Jareda Diamonda .
Danas , ova zemlja se oporavlja iz svog finansijskog kolapsa na način koji je suprotan od onaga što se danas smatra neizbežnim , kako je i nedavno potvrdila Kristin Lagard , šef MMf-a.
Narodu Grčke je rečeno da je privatizacija javnog sektora jedino rešenje. A Italija , Spanija i Portugal se suočavaju sa istim izazovima.
Treba da upere pogled ka Islandu. Odbijajuci da se povinuju stranim interesima , ova mala zemlja je jasno i glasno poručila da su njeni građani nezavisni i suvereni.
Zato Islanda u vestima vise nema
Đorđe Petrović
"