Mozda hardcore zaludjenici ali postoji veoma racionalno i smisleno objasnjenje zasto bi i hardcore kapitalisticka drustva to trebala da imaju (i imaju u jednom ili drugom pogledu, ili direktnom intervencijom ili kroz stimulaciju dobrocinstva). Covek kojem je ugrozen bioloski opstanak ne moze da ramislja o samo-unapredjivanju niti moze da ucestvuje na berzi rada u bilo kom pogledu i osudjen je na zivot petty crime-a. Psiholosko objasnjenje ovoga je dao Maslov jos 40ih godina proslog veka. Dakl, nije bas neki posebni altruizam, vise obezbedjivanje veceg poola radne snage.
Ali tu se podrzaumeva da su stvarno ugrozeni. To ne znaci pravo na starbucks kafu svaki dan i nove nike. Ili da im drzava placa pljuge kao nemci sto su radili.
I pre nego sto se izlupate primerima, da, cak i USA ima sve to. Postoje food stamps, postoji nuzni smestaj i postoje free klinike za osnovne potrebe. Moj bivsi sef je bio homeless i spavao u armiji spasa, i uspeo je da se izvuce. Ali zato ni jedan jedini dan u armiji spasa nije bio besplatan, svaki dan je morao da plati simbolicnih 0.25$, ekonomska vrednost onoga sto je dobio je bila daleko veca ali je potraga za tih 25c ono sto ga je iscupalo i nateralo da se potrudi oko svog zivota. Prvih par dana je prosio, onda je, sit i naspavan dosao do logickog zakljucka da to nije ljudski i iskoristio je mogucnosti koje mu je dala armija spasa da se psihofizicki dovede u red i pronadje posao kojim je posle finansirao svoje skolovanje.
Sloba je za 12 godina promenio antropološki kod srpskog naroda. On je od jednog
naroda koji je bio veseo, pomalo površan, od jednog naroda koji je bio znatiželjan, koji
je voleo da vidi, da putuje, da upozna,
od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan,
sumnjicav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv - Z.Đinđić