Još jednom pitam neka pitanja, vidim da niko nije odgovorio...
1. Da li proizvođač sme da prodaje povrće koje je iz ne sertifikovanog semena?
2. Da li proizvođač sme da prodaje robu iz sopstveno proizvedenog semena (bez sertifikovanja)?
3. Da li proizvođač mora da sertifikuje prvu i drugu reprodukciju (generaciju) semena koja je proizašla iz originalnog sertifikovanog semena?
1. U Srbiji sme, mada ces vrlo retko naci recimo paradajz iz sopstvenog semena, ali tikvice, blitva, boranija, pa najcesce beli luk, pasulj, te ren, ako su proizvedeni u Srbiji (a ne uvezeni), su od npr. semena iz proslogodisnjeg roda, semena koje odredjeni provrtar koristi vec godinama tako sto ostavlja deo biljaka sa sazre do kraja pa potom to seme susi i seje ga naredne godine. Za uslove koje postavljaju lanci supermarketa ne znam - ovde je rec o zelenim pijacama i kvantasu.
2. Prakticno ti je odgovor isti kao za prvo pitanje. Ako si mislio na zito, jecam, kukuruz, proso, ovas i ostale zitarice, osim kukuruza dobar deo proizvedenih kultura se seje iz sopstvrenog semena (najcesce ostavljenog od proslogodisnje zetve, retko procisceno, protrijereno i zasticeno) i takvo se predaje u mlinove i preradjivacima/trgovcima bez ikakvih problema.
3. Ne mora! Postojeci pravilnik dozvoljava da se koristi takvo seme. Smatra se da u 1. i 2. reprodukciji nece doci do izmene u vrsti/varijetetu.
Nemam pojma o sjemenima, ali znam šta je sertifikat, pošto se sertifikati koriste i u mašinskoj i elektro industriji koja mi je bliža. Naširoko i na opštu radost kupaca takvih proizvoda.
Ja ovdje uglavnom pišem o tome šta sertifikat nije, pošto se argumentacija zastupnika suprotne strane uglavnom zasniva na izmišljenim definicijama sertifikata i toj paranoji za koju kažeš da nikog ne interesuje... Ne znam da li ih interesuje ili ne, ali da u njoj ne oskudijevaju - ne oskudijevaju.
Pa sto Odine pricas o semenima. Ja nemam pojma o elektronici i ne petljam se u taj deo

Mnogo toga ima u poljoprivredi sto je jednostavno "varijabla" i na sta ne mozes uticati - za razliku od masine gde se utvrdi svojstvo merenjima, ekperimentima. Moze se utvrdjivati i hemijski sastav ploda, ali on se radi na slucajnom uzorku i ako se ne uradi na svim plodovima, pa se izvuce srednja vrednost, neces nikad imati ni pravu predstavu sta je u tom plodu. A imaces sertifikat!
I za to kao i za sve ostalo krivi su ljudi - dakle ne seme, ne svinja, ne pcela vec ljudi i njihova pohlepa!
Tacno tako! I te pohlepne ljude treba zaustaviti, tu se svi slazemo. Zasto je onda problem traziti da imaju potvrdu sta je to sto prodaju? (med, seme, stagod)
Nemam nista protiv sertifikata ako ce to nekome sluziti kao "uverenje" da je sto se poljoprivrede tice "to sto pise" upravo ono sto zapravo jeste. Ali bar u poljoprivredi, to je samo jedno mrtvo slovo na papiru. Da bi koliko, toliko funkcionisalo, potreban je po jedan inspektor koji ce pratiti svakog prozvojdaca u stopu... a to bi onda bilo preskupo za sve.
Jedino sto priznajem je ono sto Cmana-promet radi kada otkupljuje med - prvo analiza, ali ne uzorka koji si ti doneo, nego iz uzorka kontingenta koji si ti doneo i koji stoji tu dok se analiza ne obavi! Ispravan med = novac na racun. Ne zadovoljava kriterijume - dovidjenja i nemoj vise da dolazis. Uslov 2. je da imas registrovano gazdinstvo jer jedino tako mozes dobiti novac na racun! Znaci sve je proverljivo od pocetka do kraja. Ali tog meda nema kod nas - sve ide u izvoz! Ali jedno je med, a drugo paradajz koji mora odmah u prodaju inace se plodovi ugruvaju, smeljaju, itd!
Reci cu jos jednom, mada vec licim sebi na nekog sto je pijan bistrio politku sa prijateljima u kafani, krenuo kuci, pa se ipak vratio da se jos nesto sa njima objasni

Citav problem nije u semenima - desava se i da u onom kupljenom (sertifikovanom) bude biljaka koje su se "umetnule" ali to je jednostavno tako. Problem su ljudi koji pristupaju gajenju na neodgovarajuci nacin, pa se i uredjenom sistemu kao sto je EU desava trovanje krastavcima, uvaljivanje konjetine kao govedine, pa je cak ovih dana objavljeno da 90 % sveze curetine sadrzi jednu od 5 bakterija otpornih na sve poznate antibiotike, i to kod velikih preradjivaca kao sto je Cargill

http://www.cbsnews.com/8301-204_162-57582084/consumer-reports-dangerous-bacteria-on-90-percent-of-ground-turkey-tested/
http://money.msn.com/now/post.aspx?post=a81f1db4-7929-4c46-9ca1-98bfbc4d5671
Preporucuje se upotreba organske curetine, jer ako nista drugo, bakterije koje su tamo nadjene nisu rezistentne na antibiotike i ima ih u daleko manjem broju.
Kljukaju se curke antibioticima za svaki slucaj tokom uzgoja, kao sto kod nas rade sa pilicima, ali to niko nije analizirao, niti kome pada na pamet - uvek prebacuju odgovornost jedni na druge

Jedino sto vam koliko-toliko moze sluziti kao "potvrda" da je nesto zaista proizvedeno na propisani nacin je sertifikat za organske farme izdaje TUV SUD, ali koliko znam svi beze od njih - kazu previse su strogi

http://www.tuv.rs/uploads/images/1345714521614595360034/opsta-pravila-organske-tuv-sud-serbia-revizija-1.pdf
'Al to je samo kad odete kod nekoga kuci pa uberete sami - na pijaci se ne moze utvrditi odakle je ubrano i pored sertifikata pa cak ni u supermarketu!
Izvinite na poduzem postu!
edit: Izvinjavam se - ovo za curetinu se odnosilo na USA a ne na EU!
[Ovu poruku je menjao FoghornLeghorn dana 18.05.2013. u 21:41 GMT+1]