Ovim tekstom želim da istaknem problem jedne vrste vlasničkih pasa kojih u Srbiji nažalost gotovo da nema. Govorim o psima vodičima za slepe. Ako možda ne znate ne postoji viši stepen dresure od ove, to je apsolutno najviši. Pri tom cena ovakvih pasa je jako visoka, nekada je to bilo oko 10.000 DEM, danas toliko euro koliko znam. Ovakvi psi su celog života pod velikim stresom i zato žive jako kratko, retki su stariji od 7-8 godina. U nekadašnjoj Jugoslaviji jedino je u Zagrebu postojala škola za ovakve pse, u Srbiji nikada pa ni dan danas. Većina ovih pasa koje sam ja sretao su bili dobavljeni iz Nemačke i po pravilu su to bili nemački ovčari.
U tekstu koji je objavila Politika vlasnik iz Leskovca detaljno objašnjava koja je korist i kako se vrši odabir i priprema ta vrsta pasa. Ono što je najgore u celoj priči je to da čovek pominje kako mu je jedan takav pas otrovan!!! Neverovatno! Slepom čoveku ubiješ sredstvo koje mu je ključna pomoć u kretanju! To može samo zlotvor da uradi!
Ovde je izvorni tekst
http://www.politika.rs/scc/cla...vodici-slepih-retkost-u-Srbiji
a ja ga prenosim jer bih voleo da ga što više ljudi pročita.
Citat
"Psi vodiči slepih retkost u Srbiji
subota, 07.04.2012. u 22:00
Zoran Veličkovski i njegov pas vodič labradorka Rea Foto Lična arhiva
Zoran Veličkovski (55) iz Leskovca jedan je od retkih slabovidih u Srbiji kome kretanje olakšava pas vodič. Otkako je 1985. godine beli štap zamenio svojim prvim psom vodičem, bio je to crni nemački ovčar, kretanje kroz rodni grad mu olakšavaju psi dresirani da ga odvedu do mnogih lokacija – od prodavnice, banke i pošte pa sve do prijatelja i rođaka.
– Prvog psa vodiča nabavio sam iz zagrebačke škole za specijalnu dresuru tih pasa, punih 16 meseci proveo je na dresuri. Ostale pse sam ja obučavao, pošto nisam imao novca za kupovinu dresiranih vodiča, tako da su kroz moj život prošli labradori, nemački ovčari i erdel terijer. Mislim da se svaki pas može obučiti da bude vodič, ali postoji bar 15 diskvalifikacionih mana pasa kao što su agresivnost, tvrdoglavost, plašljivost, strah od visine, strah od buke u saobraćaju, netrpeljivost ostalih pasa, agresivnost... Sve ove mane, govori iskustvo, labradora svrstavaju na vrhu top-liste najboljih pasa vodiča. Moje iskustvo je da su ženke bolji psi vodiči jer su privrženije i poslušnije, a dokaz ovoj tezi jeste i dvogodišnja labradorka Rea koja je danas moj verni životni pratilac – priča Veličkovski.
On objašnjava da je glavni zadatak ovih pasa vođenje vlasnika kroz prostor i zaobilaženje prepreka koje mu stoje na putu. Veličkovski napominje da je preduslov za život sa ovakvim psom – završavanje škole za slepe i slabovide osobe u kojoj se uči orijentacija u prostoru „jer pas ne može da vas vodi kroz prostor, ako sami ne znate kuda idete”. Ističe da u Leskovcu nijedna vrata nisu zatvorena za njegovog psa i da je Rei i njenim prethodnicima omogućen ulaz u sve javne ustanove. To ne znači da su svi blagonakloni prema psu vodiču, tako je neko od komšija otrovao psa kog je Veličkovski ranije imao.
Sekretar Saveza slepih Srbije Dragiša Drobnjak ističe da našoj zemlji nedostaju i propisi koji bi omogućili da ovi psi ulaze u javne ustanove. Dodaje da je ovaj savez inicirao donošenje zakona o psima vodičima koji bi omogućio da ovi psi slobodno ulaze u javne ustanove, gradski prevoz i prodavnice.
Broj osoba koje se u Srbiji kreću uz pomoć psa vodiča može se nabrojati na prste jedne ruke, između ostalog i zato što u Srbiji ne postoje odgajivačnice ovih pasa, pa se obučeni psi mogu nabaviti samo u inostranstvu. Cena obučenog psa vodiča iznosi između 10.000 i 15.000 evra. Ako se ima na umu da u našoj zemlji živi oko 12.000 slepih i slabovidih osoba i da većina njih živi od socijalnih davanja, jasno je da je za većinu njih pas vodič nedostižan.
Kinološki sudija Goran Urošević kaže da nema odgajivačnica i zato što su poligoni na kojima se ovi psi obučavaju veoma skupi.
– Taj poligon podseća na grad u malom u kome postoji svi objekti sa kojima se slepa osoba sreće u realnosti – ulice, pešački prelazi, automobili, zgrade, semafori, drveće, parkovi, ljudi i životinja koje žive na ulicama ili se izvode u šetnju. Na tom poligonu treba da bude prisutan veliki broj ljudi koji psu na različite načine skreću pažnju, kako bi se on obučio – da ne obraća pažnju na njih i da bude skoncentrisan samo na svog vlasnika – objašnjava Urošević.
Zanimljivo da se iz legla biraju isključivo štenci koji nisu zainteresovani za igru, nisu živahne i temperamentne prirode već su usmereni na gazdu. Ovi štenci ne bi trebalo da izrastu u pse koji će na ulici potrčati za drugim psom, mačkom ili loptom i zbog toga ostaviti osobu koju vode. Za pse vodiče obično se biraju labradori i nemački ovčari jer oni spadaju u zdrave rase – ne razbolevaju se često, izdržljivi su, mentalno su stabilni, inteligentni su, imaju dobru komunikaciju sa čovekom i nisu plašljivi.
Katarina Đorđević
-----------------------------------------------------------
Ministarstvo predlaže osnivanje posebne fondacije
Vladimir Pešić iz Ministarstva rada i socijalne politike ističe da je u saradnji sa Savezom slepih Srbije napisan predlog zakona o korišćenju pasa vodiča koji ovim psima dodeljuje pravni status pomagala slepim osobama, a ne domaćih životinja. On, međutim, dodaje da predlog zakona nije dostavljen skupštini jer u našoj zemlji ovih pasa skoro da nema. „Pošto država nema novca za kupovinu pasa vodiča iz inostranstva, mi smo došli na ideju da osnujemo fondaciju čiji bi rad finansirala delimično država, a delimično nevladin sektor, koja bi delom pokrivala troškove kupovine ovih pasa“, kaže naš sagovornik."
Završen citat
[Ovu poruku je menjao Sava dana 12.05.2016. u 12:28 GMT+1]