Tek sam sad procitao raspravu na prethodnoj strani pa bi hteo da se ubacim. 15000 dinara mesecno samo za hranu tesko da je dovoljno za neku pristojnu ishranu. Pod tim pristojnu mislim na ishranu sa najmanje 3 obroka dnevno koji su kolicinski i po kvalitetu zadovoljavajuci. Znaci uprosceno, da kad jedes stvarno imas osecaj da si lepo jeo i da si se zasitio. A tu bi hteo i da dodam, ne znam kakav je kome metabolizam i apetit, ali ja cesto izmedju tih redovnih obroka imam potrebu da nesto kako se kaze "pregrizem". Znaci mozda po neka pogacica ili nesto drugo od peciva. Nesto od voca, jabuka, banana, sok od limuna, pomorandza. Neki slatkis. Naravno ne sve od ovoga svaki dan vec rasporedjeno. Pa bi ubacio i to u racunicu.
Ja sam nazalost zdravstveno dosao u situaciju da bi morao da imam ishranu koja ukljucuje mnoge stvari, ali ako imas 15000 dinara mesecno za hranu sve ovo su perverzije o kojima mozes samo da mastas.
Recimo stalno smaraju sa onim "jabuka na dan", ili po pola iscedjenog limuna.
Pa onda kazu banane su pune kalijuma koji je eliksir za pritisak. Pa preporucuju i redovni unos oraha i drugih kostunjavih grickalica za kardiovaskularni sistem, kao i bobicasto voce. Pa redovni unos ribe i ribljeg ulja, sardina, lososa, haringe, tunjevine. Opet naglasavam samo kao neki minimalni dnevni unos koji bi bio potreban da bi imao efekta na organizam. Recimo procitao sam nedavno preporuku za saku oraha za dorucak. Sa raspolaganjem pomenutom sumom sve ove stvarcice mozes samo u prolazu onako tuzno da gledas na rafovima dok se kreces ka polici sa hlebom i frizideru sa pastetom u crevu.
Kad je vec neko pomenuo hleb i pastetu, svakome ko ozbiljno misli da je to hrana koja zadovoljava covekove potrebe za jelom preporucujem da proba samo nedelju dana da se hrani iskljucivo hlebom sa namazanom pastetom. I da ne bude sve bas suvoparno, neka stavi i kolutove paradajza i krastavca, i neka ubaci i listove zelene salate. I ajde *ebes ga, ma neka ubaci i snitove najjeftinije posebne kobasice na akciji. I neka takve obroke zaliva casom jogurta, ili najjeftinijim kiselim mlekom. Ako i posle tog eksperimenta bude istog misljenja, onda ne znam sta bih mu mogao reci.
A kad vec pomenuh proizvode na akciji, ja sam se vec uvezbao u skeniranju pogledom cena na rafovima u potrazi za neobicno svetlecim papiricima jarkih boja. Drugo retko kad gledam. I sta se tu sve moze naci? Pa evo pre neki dan sam uzeo u ruku bas jednu pastetu u crevu koja se razlikovala po ceni od ostalih koje nisu bili na akciji za nekih 15-ak dinara. Uzmem jednu, malo bolje pogledam reko daj da uzmen drugu ovu kao da je neko koristio za bildovanje rucnih misica stikanjem sake. Kad ono oces, i sve ostale iste takve.
Isti slucaj i za cokolade. Uzmem jednu i vidim da je sva izlomljena reko daj da nadjem drugu u boljem stanju. Kad ono sve iste. Uzmem jednu koja mi je vizuelnim pregledom delovala najlepse i otvorim je kuci i vidim da je sva spljostena kao da je neko gazio po njoj. Znaci to je nesto sto se bilo rastopilo po magacinima pa ponovo stvrdlo. I to je jedini razlog zasto je na "akciji". Nista bolje nije ni sa sokovima i gaziranim picima. Uzmem koka kolu na akciji i kad sam uzeo prvi cug wtf? Sta sam ovo upravo srknuo? Zasladjena voda jbt!
Zatim voce koje je obicno na akciji je svo gnjecavo i nikakvo. Kad ga pogledas radije ga ne bi uzimao ni u ruku. Banane crne i gnjecave, kad ih otvoris ne mozes da ih grizes vec ti treba kasika da ih jedes. Jabuke, paradajz, sa nekom trulezi i crnim rupama. Spljosteni, zgnjeceni. Ne mozes ih nozem seci na kolutove jer nisu postojani vec suplji. Spolja paradajz iznutra prazno, zjap! Do nedavno sam redovno kupovao litarsko mleko u kesi jer je za nekih 30 dinara jeftinije od onog u tetrapaku i plastici. Ali nekoliko puta je ukislo tako da kad sam ga probao odma sam osetio da nesto nije u redu i ispljunuo. Kad na to dodam i smaranje oko sipanja tako upakovanog mleka u casu e reko neces vise majcin sine, f|_|ck this sl-lit! Vise ga i ne gledam u radnji.
I da se vratim na pastetu kupljenu u istoj radnji kao i to budjavo mleko. Pre neki dan sam uzeo pastetu u konzervi koja je bila na akciji. Kad sam je otvorio samo sto se nisam otrovao od toksicnog smrada i zelene boje. Bacio sam je u kesu sa djubretom i morao sam odma da je iznesem do kontejnera da mi ne bi smrdela u kuhinji.
Tako da sto se tice tih akcija tesko da se covek tu moze leba najesti sto bi se reklo. A nije nista bolje ni sa ostalim proizvodima koji nisu na akciji ali su obicno jeftiniji od drugih. Tu obicno vazi ono pravilo koliko para toliko i muzike.
Zatim, tu su i drugi troskovi. Pranje vesa bez praska ne ide. Kao ni pranje ruku bez sapuna, kose bez sampona i zuba bez paste.
Nije bas najsrecniji redosled po kom pisem ali ne ide ni sr@nje bez toalet papira.
Tu su i drugi neplanirani troskovi koji uvek iskacu. Recimo za krpe za pod, sundjere i zice za sudove kao i sredstvo za pranje istih. Cesto se nesto pokvari u kuci, neki ventil ili drugi deo koji treba zameniti. Nesto sto treba zalepiti sa super lepkom. Sijalice kratko traju, stedljive sam proterao iz kuce od kad sam procitao da ispustaju neki s|-|it. Znaci uvek se pojavi nesto na sta treba dati pare a sto nije isplanirano kucnim budzetom. Brada raste, brijaci se trose i istupljuju pa trebaju novi. Tu je i redovan odlazak kod frizera.
Posto mi je naruseno zdravlje, preporucene su mi duge setnje pa svaki dan setam po nekoliko kilometara po naselju. Carape nijedne ne mogu da sastave ni mesec dana, patike se habaju, odlepljuju, istanjuju. Probijaju prsti. Dakle kad si u situaciji da gledas da ustedis svaki dinar shvatis da i nesto kao svakodnevno dugo koracanje moze biti znacajan udar na kucni budjet.
Trenerke i duksevi se istanjuju i rastegljuju i cepaju. Ni to ne traje vecno.
O fenseraju kao sto je kupovina nove jakne, farmerki ili patika mogu samo da sanjam. Ukoliko je nekome u ovom trenutku palo na pamet da mi skrese kako imam para za net odma da mu kazem da ga placam 350 dindzi mesecno za 3 gb prenosa. A i mislim da internet vise nije nesto sto bi trebalo svrstavati u luksuziranje, vec je postala potreba u rangu sa onom kao sto je nekad bila za fiksnim telefonom. Cak i veca.
Znaci mislim da u tih 15000 dinara mesecno samo za hranu bez drugih troskova covek mozda i moze nekako da se ugura, tek toliko da prezivi tako sto ce da poubacuje nesto u zeludac. Ali mislim da je to i dalje zivot u oskudici ispunjem frustracijama. Da bi mogao da se posvetis planiranju zdrave ishrane i da ides po samoposluzi bez tuznjivo zudljivih pogleda ka rafovima mislim da je ipak potrebno vise. Ne mnogo, ali ipak vise. I to samo za stvari koje idu niz grlo.
O radostima kao sto su kupovina nekog lepog komada odece s'vremena na vreme ili cesci izlasci do grada, sedanje u neki kafic ili letnju bastu necu ni da pricam. A tek da ne pricam o ovim mobilno debilnim androidno mongoloidnim g@vancima. To su vec oblici bolesti konzumerizma.