Iz iksa u bolje sutra
U svetu kvota, kečeva i ikseva, mnogi pokušavaju da popune prazne novčanike. Uspevaju jedino da ih još više isprazne. Iako je poslovanje kladionica slabije u vreme krize, sve je više pravih patoloških kockara.
Sportske kladionice širom zemlje "izvor" nade za više od pola miliona građana Srbije. Jedna kladionica na 4.300 ljudi. Sve izneveri samo jedna utakmica. Kockaju se i osnovci.
Prema podacima Uprave za igre na sreću Ministarstva finansija, u Srbiji je registrovano 27 preduzeća koja pružaju usluge klađenja, a uplatnih mesta ima više od 1.500. Ima ih na svakom koraku, čak i u blizini osnovnih škola, pa dvanaestogodišnjaci nose u rukama liste parova umesto užine. Iako zakon propisuje da maloletnici ne mogu da se nalaze u kladionici, retki su objekti koji se striktno pridržavaju propisa. A i kad je tako, na scenu stupa ono: "Čiko, uplati mi tiket".
Pasionirani kladioničari reći će vam da je pogađanje sportskih rezultata, pre svega, jeftina zabava. Za svega 20 dinara stvarate kombinaciju snova kojom ćete zaraditi bar prosečnu platu u Srbiji. Milan Vasojević iz Beograda već godinama tikete popunjava skoro svakodnevno. "Ne mogu da gledam fudbalsku utakmicu, ako se nisam kladio na nju. Uglavnom igram kombinacije, na šest-sedam tiketa uplatim po 200 do 300 dinara. Moj najveći dobitak do sada je 200.000 dinara", priča Milan. "Kladionica je najpoštenija kocka. Igrao sam i elektronski rulet i poker na aparatima, ali tu je softver takav da retko dobijate. Kod klađenja toga nema", kaže Milan za Dojče vele.
Psiholozi ocenjuju da je klađenje posebno opasno, jer mnogi koji ga redovno upražnjavaju uopšte ne smatraju da je posredi - igra na sreću.
- Oni su ubeđeni da je stvar u fudbalskom znanju, pa se bave statistikom, dojavama, procenama... - objašnjavaju stručnjaci. - Spremni su da ulažu sve više novca, da trče do kladionice i po nekoliko puta dnevno, da kriju tikete od rodbine. A kada ne dobiju ništa, za to okrive "nameštaljke". Nikada sebe.
Fondu za prevenciju patološkog kockanja "Herc" godišnje se obrati i do 800 građana. Najmlađi je imao samo 11 godina i - problem sa klađenjem. Za poslednjih pola godine primećen je porast kockanja među mladima do 23 godine, čiji broj iznosi čak oko 70 odsto! Kažu da u Srbiji postoji oko 200.000 patoloških kockara.
Najviše, uglavnom neutemeljnog, samopouzdanja imaju ljudi sa dojavom. Oni znaju kako će se završiti utakmica i spremni su da "opelješe kladionicu". Dojave su uglavnom fama, tvrde u Udruženju priređivača igara na sreću. "Upravo su sportske kladionice najveći protivnici nameštanja sportskih rezultata, jer svako nameštanje ima za cilj da se kladionicama uzme novac", kaže za DW direktor tog udruženja Rade Karan. "Naše udruženje ima veoma dobru saradnju sa Fudbalskim savezom Srbije i na pragu smo potpisivanja protokola o saradnji upravo u cilju zajedničkog delovanja protiv nameštanja rezultata fudbalskih utakmica u Srbiji."
Dugogodišnji kladioničari, međutim, veruju u sasvim suprotnu priču – da su kladionice umešane u nameštanje mečeva. Najveće nameštanje u istoriji fudbala, prema uverenju Milana Vasojevića, dogodilo se 2009. godine, na revanš meču Reala iz Madrida i Liona u četvrtfinalu Lige šampiona. "Lion je kod kuće pobedio1:0, a uoči revanša u Madridu, u svetu i kod nas bile su milionske uplate na pobedu Reala, a taj meč je završen nerešeno, 1:1. Svima je poznato da je kladionica "Bet end vin" sponzor Reala. Od zarađenog novca isplatili su i Ronalda koji je te godine potpisao za Real", ubeđen je u ovu verziju Milan.
U Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti u Beogradu. Tvrde da vreme krize, uz legalizacija kocke i sve više mesta za klađenje, doprinosi rastu broj zavisnika od kocke. "Gotovo da nema pacijenta koji je zavistan od kockanja, a da bar jednom nije popunio tiket u kladionici. Uglavnom se počinje iz zabave i razonode, ali ima i onih koji poznaju fudbal, pa hoće da to znanje unovče u kladionici", priča za DW psihijatar Snežana Alčaz, rukovodilac Centra za nehemijske zavisnosti. "Upravo sam imala pacijenta koji je bio poznati fudbaler i koji je sa svojim prijateljima počeo da se kladi zato što poznaje fudbal. Kaže da su imali dojave rezultata za nameštene utakmice. Tako se navukao i postao zavisnik od kocke." Prema rečima doktorke Alčaz, kockanje se svrstava u bolesti zavisnosti koje imaju dugotrajan tok i gde se često dešava vraćanje u bolest. Lečenje, dodaje ona, traje i do dve godine.