Citat:
traumjaeger:... ono što nas zanima - pošto našeg oca kao naslednika u prvoj liniji više nema, da li se mi (njegova deca) i dalje vodimo kao naslednici u drugoj liniji ...
Iako nije pokrenut ostavinski spor, jasno je da je tvoj otac naslednik prvog reda tvoga dede. To što nije bilo vremena da se završi ostavinski spor, da se imovina uknjiži na njegovo ime,
ni malo ne menja suštinu da je on de facto bio živi naslednik u prvom redu, po pitanju nalsedstva tvoga dede. Tako, ti u ovom predmetu nikako ne možeš biti naslednik drugog reda, jer ne nasleđuješ dedinu imovinu, već očevu. Da, hipotetički, otac nije bio živ u momentu smrti tvoga dede, čitava pravni postupak bi dobio drugačiji tok.
Vreme smrti je veoma, veoma važan podatak u pravnoj nauci i ta problematika je predmet rasprava i različitih teorija još od Rimskog Prava. Komplikovani su slučajevi kad se desi, na primer, saobraćajna nesreća, pa je teško utvrditi ( u nekoj familijarnoj grupi ljudi) ko je prvi preminuo - i ko će koga da nasledi.
Kod tebe je jasno: otac nasleđuje dedu, kao naslednik prvog reda, ti nasleđuješ oca, kao naslednik prvog reda. Ali, naravno, sve to treba da se sprovede i zakonski, pred matičarem / sudijom / notarom. (Zato što postoje osobe - tetke - koje treba da dau izjavu da se odriču svog dela nasledstva)
Ljudi koji su skloni teorijama zavere osećaju se posebno, jer sebe vide kao nekoga ko je bolje informisan od drugih o važnim društvenim i političkim događajima. Zbog ovih razloga teoretičari zavere su često i narcisoidni.