Apsolutno sam protiv da dete ima dete!
Ne radi se tu o fizičkoj zrelosti (menzis) nego mentalnoj zrelosti.
Radi se o tome da vi ne shvatate posledice zapadnog društva. Osoba od 14 godina nije dete, bar nije bila sve do dolaska zapadne kulture koja je uništila čovečanstvo. Osoba od 14 godina je fizički i mentalno uvek bila kroz celu istoriju osoba spremna da započne svoju porodicu. Sa daljim godinama se stiče samo iskustvo, ali to se ionako stiče do kraja života, a granica polne i mentalne zrelosti i odrastanja je upravo pubertet i u proseku 14-15 godina.
Dakle, ono što svi vi (a verovatno se skoro niko ne slaže samnom) treba tek da ukapirate i svarite u svom mozgu, iako vama to deluje totalno neverovatno jer ste se (kao što sam rekao) srodili sa sadašnjom iskrivljenom i uvrnutom postavkom civilizacije u kojoj ste odrasli i u kojoj su odrasli vaši očevi, jeste da: osoba od 14 godina nije dete jer to zaista biološki i nije više dete. Ovaj haos koji sada vidite među tinejdžerima, i njihovo infantilno ponašanje je posledica upravo ovog bolesnog društva koje to proizvodi u njima!
O da, ovo društvo jeste bolesno. Nije džabe ovakav naslov ove teme. Jbg, znam da deluje neverovatno, ali tako je.
Vrhunac ljudske inteligencije je upravo u pubertetu! Završetkom puberteta inteligencija miruje neko vreme a zatim počinje lagano da opada. Fizički razvoj se praktično završava krajem puberteta. To što su tinejdžeri sada nezreli dok im je inteligencija na vrhuncu, i što ih nazivaju "decom" iako su od pamtiveka to bile godine za zasnivanje porodice, zahvalite zapadnom društvu koje od ljudskog roda pokušava da napravi debile nesposobne da brinu o sebi (eto uskoro neće sami moći ni da se razmnožavaju).
Moja ćerka je pred pubertetom (znači još nije dostigla vrhunac svog razvoja) ali je već pametnija i sposobnija od svoje majke. Na koji način? Na taj način što ja svom detetu od šeste godine ne dajem rešenja već dajem probleme koje mora sama da reši i smernice kako da nađe sama rešenje, i vrlo bitno: skoro punu slobodu da odlučuje o mnogim stvarima koje se tiču nje. (Ah, da, i nemamo televizor u kući već duže vreme). Time razvijam ono što ovo društvo u ostaloj deci ubija: zrelost.
...
Još značajniji rezultati dobijeni su iz niza dugoročnih studija, koje su 1980-tih pokrenuli antropolozi Beatris i Džon Vajting (Beatrice i John Whiting) sa Harvarda. Oni pokazuju da su tinejdžerski „problemi“ u drugim kulturama počeli da se javljaju tek sa dolaskom zapadanjačkog uticaja, posebno zapadnjačkog stila školovanja, televizijskog programa i filmova.
...
U skladu sa ovim modernim zapažanjima, mnogi istoričari naglašavaju da su tokom ljudske istorije tinejdžerske godine bile realtivno miran period prelaska u odraslo doba. Tinejdžeri nisu pokušavali da se odvoje od odraslih, već su učili kako da postanu odrasli. Istoričari poput Hjua Kaningama (Hugh Cunningham) sa Univerziteta Kent u Engleskoj i Marka Klejvegta (Marc Kleijwegt), smatraju da je „uzburkani“ period koji nazivamo adolescencija zapravo skorašnji fenomen – star ne više od jednog veka.
...
Pioniri istraživanja inteligencije, Raven i Veksler (Raven i Wechsler), su se 1940-tih radikalno oslanjali na različite vrste testova inteligencije, koji su pokazali da sirovi skorovi na testu inteligencije svoj vrhunac dostižu negde između 13 i 15 godina, a kasnije tokom života opadaju. Iako verbalana sposobnost i neki oblici rasuđivanja mogu ostati stabilni tokom čitavog života, izvanredne kognitivne sposobnosti tinejdžera, pogotovu njihova sposobnost da brzo uče nove svari su van svake sumnje. I dok veličina mozga nije nužno dobar pokazatelj spsobnosti za obradu, nedavni podaci, Erika Kouršena (Eric Courchesne) prikupljeni skeniranjem, pokazuju da veličina mozga svoj vrhunac dostiže u četrnaestoj godini.
...
Danas su tinejdžeri zarobljeni u neozbiljnom svetu vršnjačke kulture, sve što znaju uče uglavnom jedni od drugih, radije nego od osoba koje bi uskoro i oni sami trebalo da postanu. Izolovani od odraslih i pogrešno tretirani kao deca, nije ni čudno što se pojedini tinejdžeri ponašaju, po standarima odraslih, neodgovorno i nemarno. Skoro bez izuzetka, nemarno i neodgovorno ponašanje koje vidimo, je način na koji tinejdžeri pokušavaju da objave svoje odrastanje. Trudnoćom ili počinjavanjem ozbiljnog zločina oni pred zakonom odmah postaju odrasli. Na sreću, na osnovu mnogobrojnih istraživanja u Americi i u drugim zemljama znamo da kada se prema tinejdžerima ponašamo kao prema odraslima, oni odmah postaju dorasli izazovu.
Dakle, osoba od 14 godina nije dete i nikada u istoriji čovečanstva nije bila dete ni fizički ni mentalno, sve do dolaska zapadne kulture!
[Ovu poruku je menjao pisac dana 23.09.2016. u 02:16 GMT+1]