Neizvesno do samog kraja, čak i uz malo sreće su naše igračice pobedile, da turska igračica nije u bloku dotakla mrežu na 14:13, ne znam šta bi bilo.
Mogu samo da im poželim sve najbolje u daljim takmičenjima, jer uprkos onolikom padu igre u drugom setu (izgubiti prednost 21:14 i dozvoliti da se ekipa Turske približi na 23:21, podseća me na drugu četvrtinu u košarci sa Španijom).
Potom treći set, opet se gubi prednost od 14:9 (turkinje izjednačile na 15:15), a 4. set je dobar pokazatelj problema u svim našim kolektivnim sportovima. Jednostavno imamo neku psihičku blokadu kad je rezultat neizvesan ili kad gubimo i dolazi do raspada ekipe, a samo ponekad imamo lidera u timu koji uspe da nadoknadi taj pad. I praktično, kad god smo dobijali neke tesne mečeve, bilo je zahvaljujući tim pojedincima. Ali, kad tog pojedinca ne krene kako treba, bude totalni potop, što se videlo u košarci sa Španijom, posebno ako i trener ne preduzme odgovarajuće mere (zamene, tajm-aut, itd.).
Kod odbojkašica je ispalo na kraju sve dobro, a i Terzić je odličan trener. Sa košarkašima ne znam, mislim da fali u timu pored selektora neko mnogo stručniji i iskusniji u vođenju ekipe.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.