Citat:
MajorFatal:
Kako ne doprinosi, poseduje zgradu i rentira, misliš da je lako posedovati i rentirati? Takođe od tri čoveka koja naslede zgradu, jedan stekne još pola zgrade, drugi samo rentira ceo život, a treći proćerda i prokocka ono što je nasledio, ljudi nisu isti.
Ne, ne doprinosi i u tome je suština koju ti ne razumeš. Da li znaš šta je višak vrednosti? Znaš li šta je razmena dobara? Da li znaš šta je eksploatacija? Prouči malo ove pojmove, pa se javi. Razlika je u tome ko doprinosi, a ko ne doprinosi. Svojim radom. Onaj koji prihode ostvaruje na osnovu rente kapitala, bilo da je to u vidu zemljišta, stambenog prostora, opreme i sredstava za rad, danas naročito u vidu finansijskog kapitala ne doprinosi, on rentira kapital i po osnovu toga ostvaruje prihod. Evo, daću ti jedan hipotetički primer, prilično slikovit.
Na jednom ostrvu u Pacifiku živimo samo ti i ja, na dva kraja ostrva, ne znamo jedan za drugog. Ti gajiš pšenicu, poseješ na vreme, požnješ i od toga napraviš brašno, a onda umesiš i ispečeš hleb. Samo to radiš i samo to umeš da radiš. Ti godišnje uspeš da sakupiš dovoljno pšenice tako da dnevno ispečeš tačno dva hleba. Moja melenkost lovi ribu. Svakog dana ja ulovim tačno dve ribe i kasnije ih ispečem. Međutim, tebi je jedan hleb dnevno sasvim dovoljan, jedan je višak. Možda bi hteo i ribe, ali ne znaš kako da je uloviš. Meni je jedna riba dnevno sasvim dovoljna, jedna je višak. Hteo bih ja i hleba, ali ne znam kako da ga napravim. E vidiš, onaj jedan hleb koji si ti umesio i ispekao je višak vrednosti, kao i jedna riba koju sam ja ulovio i ispekao. Višak vrednosti stvoren radom. Shvataš? U jednom trenutku, nas dvojica se sretnemo na ostrvu i posle kraćeg razgovora shvatimo. Hej, evo tebi svakog dana jedna riba, a ti meni daj jedan hleb. Može? Može. Ovde imamo podelu rada, a kasnije i razmenu dobara. Fino, sve funkcioniše. Sada dolazi ključni momenat. U jednom trenutku, brod stiže na ostrvo, na njemu banana kapitalista i tovar igračaka i staklića(čitaj dolara) koji nemaju nikakvu upotrebnu vrednost. Nas dvojica kao vlasnici ostrva pristajemo na njegovu ponudu. Banana nama da stakliće i igračke, a mi njemu, svu zemlju na kojoj ti gajiš pšenicu i sve reke iz kojih ja lovim ribu, kompletno ostrvo. On se nastanjuje na ostrvu i sada nas je trojica. Međutim, banana ništa ne radi, ne doprinosi, on samo dnevno uzme, otme tj. prisvoji onaj višak vrednosti koji mi stvaramo. Ostrvo je sada njegovo. Ti i ja i dalje dnevno proizvedemo dve ribe i dva hleba. On uzme jednu ribu od mene i jedan hleb od tebe, a nama sada ostaje da podelimo jednu ribu i jedan hleb. Ulažemo i dalje isti napor, isti rad. Kapitalista banana ništa ne doprinosi, on je sada vlasnik ostrva i po tom osnovu on prisvaja višak vrednosti koji smo mi stvorili.
Citat:
MajorFatal:
Pa valjda tržište malo i zavisi od ljudi i ljudskih potreba, nije nezavistan organizam sa svojim pravilima? Mslm znam da možeš nešto da izreklamiraš, nametneš reklamom, al opet se ljudi pitaju?
Hm, malo. Da zavirimo u taj bezdan. Jesi li primetio da sam već navodio primere? Hoćeš da ponovim? Evo nekoliko primera, neke sam već navodio.
Prvi. Pornografija i porno industrija. Da ne ulazimo u sociološke i psihološke analize i moralisanje, ali pornografija nije potreba zdravog ljudskog bića. Jeste keks, ali to je nešto sasvim petnaesto. Ovde se nudi surogat i zamena za stvarnost. Koliko se novca obrne u ovoj industriji? Ne znam tačne cifre, a mrzi me da guglam, ali novac je ogroman. Onaj ko uloži dovoljno i pametno može da očekuje profit. Ovde nije stvorena nikakva nova vrednost, niti bilo šta korisno za zajednicu ili pojedinca. Naprotiv, učinjena je šteta, ali je stvoren profit. Tržište kažeš?
Drugi. Kocka. Sve isto ili slično kao prethodno. Sve. Tržište kažeš?
Treći. Evo nešto opipljivije. Ljudska je potreba da ima sklonište, prebivalište. Kako objašnjavaš činjenicu da u vremenima krize mnogo ljudi ostaje bez krova nad glavom zato što ne mogu da otplaćuju kredite, dok istovremeno veliki deo stambenog fonda stoji prazan i neiskorišćen. Gde su tu stvarne ljudske potrebe, a gde je tržište? Ovde nije reč o prevari da ti se podvali nešto što ti nije potrebno, nego o onoj ribi i hlebu. Kapitalista je višak vrednosti prisvojio za sebe. Tržište kažeš?
Četvrti. Ako bismo posmatrali ceo svet, disbalans bi bio neverovatan. Dovoljno je posmatrati USA, na primer. Baš pre neki dan sam pročitao tekst u kojem se kaže kako se u mnogohvaljenojinikadprežaljenoj USA godišnje baci hrane u vrednosti od 165 milijardi dolara. Istovremeno, imaš četrdesetak miliona ljudi na bonovima za hranu. Šta je tu tržište regulisalo? Ništa. U pravu si ti, malo zavisi i od ljudi i njihovih potreba, od onih koji su jači da se probiju u lancu ishrane. To se zove socijalni darvinizam i baš je svojstven današnjem kapitalizmu.
Da li se navedeni primeri mogu smatrati smislenim trošenjem resursa? Mensečini teško.
Citat:
MajorFatal:
Ja nešto drvio kad su ga tek počeli, pogotovo onako bedno pod fantomkama, oćeš milione a nećeš pošteno da isplatiš prethodnog vlasnika placa, pogotovo na temu da će da pokrene privredu, pa kako? I sad objašnjava ovaj jedan kao zna bolje, nije to samo (na primer) 100 stanova, to je i 100 vrata, 100 kvaka, 100 špijunki, 100 parketa, veš mašina itd.. Nešto se mislim kakva privreda takvo i pokretanje, bolje da su 100 fantomki napravili ovako kako su počeli.
Aha, tu smo. Pa upravo je stvar u tome. Pošteno je isplatio u staklićima i igračkama, ne znam šta je sporno? Ne pristaješ na razmenu? Nema problema, vadim toljagu.
Citat:
MajorFatal:
Nisam predlagao dodavanje još jednog nebuloznog kriterijuma, nego ostavljanje sirotinje na miru, ni do sad im nisu naplaćivali ništa a sad ih zaplašili porezima i nametima, ako hoćeš nešto da prevedeš iz crne zone u sivu zonu, iz sive zone u legalne tokove moraš da tempiraš i mesto i vreme. Je l kovid - jeste, je l kriza - jeste, čuli da se masku povećalo bogatstvo pa misle i frilenser se raduje kovidu i da je baš sad trenutak, a frilenseru spalo na grbaču tri člana porodice koji tokom kovida ne mogu regularno na posao.
Ovo je već klizav teren. Potrebni su nam na ostrvu filozofi i vračevi. Dok se vračevi mole bogovima za kišu kako bi godina bila rodna, a reke pune ribe, filozofi će nas opismenjavati i učiti našu decu. Za to vreme nas dvojica smo dovoljno usavršili proizvodnju hrane, tako da je ima dovoljno za sve. Filozofi i vračevi su integralni deo zajednice, saglasili smo se da su nam potrebni.