Ovo o čemu je Java otvorio temu, to jeste za dublju analizu i za širu društvenu raspravu (i stručnu - advokati, sudje, i javnost - građani). Kako ja to vidim, ovo je predlog da se sudovi amnestiraju za spor i loš rad i za nepostojanje pravne sigurnosti i autoriteta sudstva, što ide u prilog korumpiranim, politički ucenjenim, politički pristrasnim, lenjim i lošim sudijama jer na ovaj način mogu da posredno odbijaju tužbe građana i da ne rade dovoljno ili da ne rade ispravno.
Sudovi bi se rešili višegodišnjih parnica (i slučajeva generalno) kada bi bili brži i efikasniji (za @B3R1 - i ja sam radio u privr. sudu, tamo samo službenici ginu od posla, sudije su dolazile na posao u 11 sati a odlazile u 13, ili uopšte nisu dolazile, iako su ih tražile i stranke i kolege i upravnica suda i advokati. Dešavalo se da ih po par dana nema na poslu, a za to vreme su mogli da se pripreme za suđenja bar čitanjem tih 500 strana po predmetu (što u najvećem broju slučajeva ni ne čitaju već im pripravnici ili iskusniji službenici izvuku tl;dr (za ademareta
objašnjenje šta je tl;dr). Svako pozivanje na disciplinsku odgovornost bivalo je dočekivano halabukom o ugroženosti sudijske autonomije i o političkim pritiscima na "opozicione" sudije. Dakle, umesto da rade, da se upoznaju sa predmetima, da budu ažurni i efikasni, sudije su puštale da se predmeti nagomilavaju i onda su kmečali kako ne mogu da postignu, kako su norme (da, i to postoji u sudovima!) previsoke... A platu su podizali bez pardona i bez prigovora savesti!
Druga stvar koja je i uzrok i posledica neefikasnosti sudstva je neprincipijelnost sudija. Ako za jedan slučaj gaženja kupusa, kukuruza i deteline sudija presudi godinu dana zatvora, slična presuda za slične okolnosti mora da se donese i za sledeći slučaj gaženja pšenice, kupusa i kukuruza, eventualno 11 meseci lili 13 meseci, nikako tri meseca, ili nanogVica ili oslobađanje ili uslovna osuda. Ovakva neprincipijelnost em što kuraži prestupnike da se ne boje kazne jer mogu da je izbegnu ili minimizuju, em što ne koristi princip da se za istto delo kažnjava na isti način. Pa se onda kao veštači da li je pšenica bila u ovoj ili onoj fazi, da li je kupus bio futoški ili neki drugi (kao da postoji neki drugi, svaki kupus na svakoj pijaci u Srbiji je futoški, pitajte prodavce!

), te da li je točak koji je gazio bio prednji ili zadnji ili oba...
Sledeće je što se presude ni ne sprovode, bilo kao materijalna naknada bilo kao zatvorska kazna. U takvim slučajevima oštećena stranka mora da dodatno interveniše u sudu jer ne dobija pravnu satisfakciju. A to onda povećava rad službenika u sudu (koji ne mogu da postignu da tetoše jajca nadobudnim sudijama), ali i sudijama koji smatraju da su donošenjem presude završili sa slučajem. Vrlo slično ovom što sam naveo je i čudna pojava da državni organi svih nivoa (od organa i službi lokalne samouprave do ministarstava) svesno krše zakon ili se oglušuju o zakon i presude suda. Sve kazne koje treba da plati organ i odgovorno lice - plaćaju se iz budžeta, dakle ne smanjuju se plate ni zaposlenima u nekoj lopovskoj službi, ni rukovodiocu ni odgovornom licu, već građani praktično sami sebi kao fol plaćaju kazne. Koliko je para uzeto od građana za boravak dece u privatnim vrtićima?! Koliko se sada para uzima za plaćanje pune cene boravka u vrtićima iako dete ne ide u vrtić zbog nekih, npr zdravstvenih razloga? Nadležni znaju da je to protivzakonito, ali se pozivaju na neke interne akte (takođe protivzakonite) i čine prekršaj ili odbijaju da promene praksu čak i ako obdusman ili sud nalože da se prestane sa protivzakonitim ponašanjem. U takvim slučajevima
odmetnuti organi pozivaj oštećene građane da ih tuže jer, kao fol, ne mogu drugačije da im vrate preplaćene račune za obdaništa, znajući da će mali procenat građana imati volje, vremena, para i znanja da tuži drugu stranu. Isto i sa bankama, mali rocenat oštećenih klijenata je tuži banke. E, ali kada su advokati počeli da podnose kolektivne tužbe uzimajući pojedinačno mali procenat od svakog klijenta ali kumulativno velike pare, digli su frku i banke i vlast i sudije kako je to neprimereno i kako je to pritisak na sud i kako tu nema advokatskog dostojanstva i kako ima previše posla... A da se građani, privredni subjekti i državni organi (pa i sudovi) boje sudkih presuda i da znaju da će sigurno biti sankcionisani za nezakonite radnje koje čine, bilo bi i manje prekršaja, i manje prijava, i manje slučajeva/predmeta u sudu i manje pritiska na sudije da efikasnije rade.