@gilopile
Citat:
Ma jok. Gledacemo sad ceo svet kako zivi i kako se hrani.
Naravno da ćemo gledati. Tržište hrane je odavno globalizovano, pa jedemo pasulj tetovac iz Kirgistana i futoški kupus iz Albanije. Da ne piše na deklaraciji ili da ti neko ne kaže, ne bi ni znao šta jedeš. I seme za taj paradajz koji hvališ pravljeno je možda u Bugarskoj ili Francuskoj ili Vijetnamu. Jedino što ga čini domaćim je što ga uzgajaš u svojoj avliji. Kao kada bi uzgajao domaće nojeve na svojoj zemlji, i kritikovao afričke nojeve jer nisu domaći ko ovi tvoji.
Citat:
Ne moze se u BG kupovati organska hrana i sve zdravo i sl. jednostavno nam standard ne dozvoljava - vecini.
Skupa bi bila i tebi da moraš da je kupuješ, da plaćaš tuđi rad, tuđu zemlju, tuđi transport, tuđi zakup tezge. Ovako kako ti radiš, za svoju dušu, kada se nađe vremena, to je rekreativno, hobi baštovanstvo, ekstezivna proizvodnja, i smešno je i pominjati baštuizakuće kao primer poljoprivrede. To je poljoprivreda jednako kao što je drvna industrija kada ja napravim radni sto za kompjuter za sebe. Da ne govorim da misliš da se hraniš zdravo jer uzgajaš svoj paradajz (isti kao onaj u Maxiju u Beogradu), a kupuješ hleb pravjen od ko zna čije pšenice i sa ko zna kojim aditivima i tragovima mišjeg izmeta u brašnu, i ko zna kako skladišten i transportovan. Kupuješ govedinu ili ćuretinu, rečnu ili morsku ribu, a znaš da stoka i živina uzgajana na farmama gde od teleta/jajeta ne vide belog dana, i gde ih kljukaju hormonima i antibioticima.
Mislim, svako insistiranje na zdravom, neprskanom (osim "malo" plavim kamenom), svojom rukom branom paradajzu je licemerno jer se kroz veliku većinu namirnica hraniš jednako loše kao i Beograđanin, Parižanin ili Moskovljanin. A ako hoćeš da se ozbiljno zdravo hraniš i da zdravo živiš, za to ti treba ili mnogo para, ili mnogo znanja, vremena, prostora i radne snage. Znači, da sam uzgajaš svoju pšenicu za brašno, svoju ribu, svoju stoku (i da je paseš na prirodnom pašnjaku), svoje svinje (hranjene žirom iz šume poviše kuće), svoje ovce i koze za mleko, sir, kajmak kiselo mleko, svoju njivu krompira i drugu kupusa, svoju šumu sa ogrevnim drvetom za prirodno i zdravo dimljenje mesa u pušnici... Imaš li para, znanja, zemlje, snage i dovoljno ruku da tako živiš? Nemaš. Pa šta si se onda u'vatio za paradajz kada sa svih drugih strana jedeš isto ono što i ja koji od zemlje imam dve saksije Adama i Eve u dnevnoj sobi?
individualno bavljenje ratarstvom i živinarstvom, u bašti izakuće je dobro za psihu, dobro je i fizički, mentalno odvoji čoveka sat-dva dnevno od drugih briga i aktivnosti. Provedeš vreme napolju, na vazduhu, suncu vetru... Psihoterapija! I dok se na sve to gleda kao na hobi, na dopunu ionako ne mnogo zdrave trpeze ručno gajenim povćem, to je u redu. Nečiji hobij su čudniji i besmisleniji pa takve ljude ne osuđujemo. Ali kada se od zdrave hrane pravi globalna ideologija i kada ljudi pomisle da su nešto pametniji, bolji ili svesniji od drugih jer su uzgojili dva reda paradajza i da sad tako treba svi na svetu da rade, a ko se ne hrani zdravo, ko ne gaji čeri paradajz u saksiji na terasi taj treba da jede g@vna, onda je to ne samo smešno i licemerno, već i znak da takvi "aktivisti" veze nemaju sa realnim životom oko sebe. I od poljoprivrede znaju dve pijace i četiri nakupca u Beogradu. Čak ne gledaju ni Znanje - imanje!