Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.

delnice novembar 1984

elitemadzone.org :: MadZone :: delnice novembar 1984

[ Pregleda: 2024 | Odgovora: 1 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Autor

Pretraga teme: Traži
Markiranje Štampanje RSS

hristinaj657

Član broj: 331541
173.245.249.*



Profil

icon delnice novembar 198410.12.2015. u 06:44 - pre 101 meseci
koj je sluzio u delnice 1983/84 godine
 
Odgovor na temu

BuzzLightyear

Član broj: 345017
Poruke: 71



+432 Profil

icon Re: delnice novembar 198413.10.2021. u 19:49 - pre 29 meseci
Roman govori o životu naizgled beznačajnog pojedinca Vinstona Smita koji u jednom ministarstvu totalitarne države Okeanije radi na lažiranju istorijskih činjenica. Smit postaje nezadovoljan svojim ništavnim životom, te vremenom postaje protivnik takvog sistema i na kraju bude uhapšen, mučen i prevaspitan.

Roman opisuje ekstremno totalitarno društvo i pojedinca u životu nadziranom 24 časa svakodnevno. Tematika je neposredno povezana sa staljinističkim režimom i kultom ličnosti, zbog čega je roman smatran potencijalno politički opasnim, pa je u pojedinim zemljama bio zabranjen.

„Veliki brat te posmatra” (Big Brother is watching you) je poznati izraz iz tog djela, koji aludira na državni nadzor nad svakim pojedincem i koji je preuzet u televizijskoj emisiji Big Brother.

Zajedno sa novelama „Vrli novi svijet” Oldosa Hakslija i „Farenhajt 451” Reja Bredberija, roman je jedna od najpoznatijih antiutopija u književnosti.

Godine 2005. časopis Tajm je ovaj roman svrstao u 100 najboljih romana na engleskom jeziku napisanih od 1923. godine.
Istorija

Orvel, koji je središnju temu romana zacrtao 1944. godine, većinu romana je napisao na ostrvu Jura u Škotskoj tokom 1947—1948. godine dok je bio kritično obolio od tuberkuloze. Konačan rukopis je poslao svojim prijateljima Sekeru i Varburgu 4. decembra 1948. godine, a knjiga je objavljena 8. juna 1949. godine.

Do 1989. godine roman je preveden na više od 65 jezika, što je više nego bilo koje druge dvije knjige nekog autora.
Inspiracija za delo

Orvel je inspiraciju za pisanje crpio iz raznih izvora, ali ponajviše iz totalitarnih tendencija Sovjetskog Saveza i Trećeg rajha.[1] Izjava "2 + 2 = 5", koja se upotrebljava za mučenje Vinstona Smita tokom ispitivanja, bio je slogan boljševičke partije za drugi petogodišnji plan, koji je ohrabrivao ispunjavanje petogodišnjeg plana za samo četiri godine. Slogan je bio vidljiv po moskovskim kućama, reklamnim panelima i drugim lokacijama.[2] Podela sveta na tri supersile delimično se temelji na Teheranskoj konferenciji 1944: Isak Dojčer, saradnik Observera, navodi da je Orvel bio uveren da su tom konferencijom "Staljin, Čerčil i Ruzvelt svesno odlučili da podele svet".

Menjanje savezništva Okeanije između Evroazije i Istazije podseća na menjanje savezništva između Sovjetskog Saveza i Trećeg rajha tokom pakta o nenapadanju 1940-ih. Kada su Ujedinjeno Kraljevstvo i SSSR postali saveznici 1941, Orvel je uočio kako se savezništva mogu lako da se promene u slučaju koristi: "Odvratno je što je taj ubica (Staljin) sada odjednom na našoj strani, a sve čistke itd. odjednom su zaboravljene".[3] Nakon poraza Trećeg rajha Orvel je radio za Observer, te je posetio razne zarobljeničke logore i uočio da su neki Rusi promenili strane te su se borili za Nemce.[4]

Opis Emanuela Goldštajna s kozjom bradicom podsjeća na Lava Trockog. Goldštajnova knjiga podseća na parodiju stvarne Trockine knjige Izdana revolucija iz 1937. koja je kritikovala Staljinov model Sovjetskog Saveza.[5] Gvinet Roberts smatra da je uzor za Goldštajna bio i levičar Andres Nin, španski vođa POUM-a s kojim se Orvel borio u Španskom građanskom ratu, a koji je govorio da je Staljin izdao vrednosti socijalizma. Nina su kasnije smaknuli sovjetski agenti.[6]

Sveprisutnost Velikog Brata, koji na plakatima ima brkove, podseća na kult ličnosti, možda Staljinov ili Hitlerov.[7] Vesti Okeanije naglašavaju rekordne brojke produkcije baš kao i u Sovjetskom Savezu gde su se glorifikovale fabrike i osobe koje su postigle nove rekorde u proizvodnji.

Mučenja Ministarstva ljubavi podsećaju na procedure NKVD-a i njihove metode ispitivanja,[8] Orvelovi "špijuni", deca i mladi koje su učili da paze na neprijatelje države, temelji se na mladim sovjetskim pionirima koji su tražili "neprijatelje ljudi" te ih izdavali NKVD-u. Te su aktivnosti bile deo velike čistke od 1936. do 1938. Orvel je saznao o slučaju Pavlika Morozova, 14-godišnjeg pionira koji je 1930-ih prijavio svoju porodicu sovjetskoj policiji jer je gomilala žitarice nakon čega su ga seljaci ubili a sovjetske vlasti mu potom sagradile spomenike širom države kao primer uglednog pionira mladim naraštajima.[9]

Mlada liga protiv seksa temelji se na mladim komunistima nazvanim komsomol. Iako nisu vršili eksplicitni celibat, komsomol nije ohrabrivao seksualnost među svojim članovima jer se smatralo da sprečava posvećenost partiji.

Misaona policija, koja je hapsila ljude samo zbog "anti-sovjetskih" primedbi,[10] temelji se na NKVD-u, ali i na tajnoj policiji Tokubetsu Koto Keisatsu koja je osnovana 1911. u Japanu i stavljala u zatvor osobe koje su "zatrovane opasnim ideologijama" te su sumnjale u japansku vlast. Keisatsu je zaista imao nadimak "misaona policija" mnogo pre Hiljadu devetsto osamdeset četvrte.[11]

Dva minuta mržnje i nedelja mržnje temelje se na stalnim okupljanjima koje su sponzorisali organi Sovjetskog Saveza tokom Staljinovog razdoblja kao i njihova ritualna demonizacija neprijatelja. Orvel je predvideo i poplavu skraćenica raznih organizacija i ustanova. Režim Okeanije koristi razne skraćenice. Ministarstvo istine zove se "Minist", partija engleski socijalizam zove ingsoc slično kao i sovjetske i nacističke česte skraćenice: npr. Komunistička unija mladih skraćena je na komsomol; Komunistička internacionala skraćena je na Kominterna; Gehajme Statspolicaj (Geheime Staatspolizei) skraćen je na Gestapo itd.[12]

Posao Vinstona Smita je revizija istorije kao i izbacivanje "neosoba", koje režim više ne trpi, iz istorijskih arhiva. To vuče paralele na Staljinove metode "brisanja" nepoželjnih osoba s fotografija, iz knjiga i časopisa.[13] Jedan poznati primer je fotografija Staljina i Ježova s koje je Ježov izbrisan nakon što je smaknut i postao nepoželjan u Sovjetskom Savezu.

"Naredbe dana" Velikog Brata temelje se na Staljinovim "naredbama dana" tokom rata.[14] Slogan ingsoca "naš novi, srećan život" ponavlja se na telekranima i takođe podseća na Staljinovu izjavu iz 1935: "Život je postao bolji, drugovi, život je postao veseliji." Zbog takvih paralela Hiljadu devetsto osamdeset četvrta bila je 1950. zabranjena u Sovjetskom Savezu, ali skoro i u SAD i Britaniji tokom kubanske krize.
Teme
Nacionalizam i ograničeni rečnik

Hiljadu devetsto osamdeset četvrta zapravo proširuje Orvelov vlastiti esej Beleške o nacionalizmu iz 1945.[15] o manjku vokabulara potrebnog da bi se objasnio nepriznat fenomen iza određenih političkih sila. Službeni "skraćeni" jezik partije, novogovor, ukazuje na tu problematiku. U eseju Zašto pišem (engl. Why I Write), sâm Orvel je utvrdio: "Pisati jednostavno snažnim jezikom podrazumeva neustrašivo razmišljanje, a ako je neko neustrašiv, ne može biti politički komforan".[6] Takva tema nalazi se i u Hiljadu devetsto osamdeset četvrtoj jer država upotrebljava jezik da bi sve više proširila političku kontrolu nad ljudima koji govore istim. Partija stoga ima izvrnut i korumpirani jezik: novogovor. Temelji se na teoriji tadašnjih pisaca da su misli zavisne od reči koje ih izražavaju te stoga jezik koji ne sadrži određene reči ili ideje neće moći izraziti te ideje među ljudima koji ga govore. Cilj je novogovora da sve ideje koje ne slede principe ingsoca postanu maglovite i neodređene te su stoga neprikladne reči hirurški uklonjene iz jezika. Time partija ima 'vodootporan' politički jezik u kojem su sve "neodređene i plitke sene značenja" starog jezika uništene zajedno s delima velikih pisaca koji su ga upotrebljavali.[6] I nacionalizam je utkan u radnju.

pozitivan nacionalizam: ljubav Okeanijaca prema Velikom Bratu i partiji
negativan nacionalizam: mržnja Okeanijaca usmerena protiv Emanuela Goldštajna i državnih neprijatelja
premeštan nacionalizam: usred govora govornik promeni neprijatelja Ockanije te se publika odmah preokrene i usmeri mržnju protiv novog neprijatelja (prvo je neprijatelj Evroazija, zatim je odjednom saveznik, a novi je neprijatelj Istazija)

Ravnoteža između javnih i privatnih vrednosti

Tokom celog svog života Orvel je nastojao da ostvari ravnotežu između javnih i privatnih vrednosti, između kreativnog i neophodnog rada. Bio je zaokupljen javnim i političkim životom, ali je bio i svestan važnosti privatnog života pojedinaca kao i vrednosti svakodnevice.[6] Jedan od razloga zašto je smatrao da su prolovi u Hiljadu devetsto osamdeset četvrtoj ostali ljudska bića, kao što je Vinston komentarisao Juliji, nalazio se u njihovim privatnim životima i emotivnim vezama koji su ostali nedodirnuti partijom. Članovi partije imaju privilegije koji prolovi nemaju, ali im partija određuje koga će sresti, s kim će provesti slobodno vreme, s kim će stupiti u brak te njih stav prema svemu. Orvel je smatrao da bi država trebalo da obezbedi društveni okvir za svoje građane, ali ne i da diktira kako će da žive svoj privatni život; ako to učini, postaće manja ljudska bića.[6]
Cenzura

Jedna od glavnih tema priče je cenzura,[16] posebno u Ministarstvu istine gde se fotografije retuširaju a javne arhive izmenjuju da bi se rešili neugodnih "neosoba" (ljudi kojih se partija odlučila rešiti i izbrisati iz istorije).[17][18] Telekrani pokazuju neverovatno preuveličane i lažne brojke o stalno rastućoj ekonomiji i sve boljem životnom standardu iako u stvarnosti građani žive sve lošije te čak i normalne namirnice postaju retkost. Stalno se dobijaju i izveštaji o velikim pobedama na ratnom polju iako je krajnji cilj rata nepoznat a neprijatelji neodređeni. No niko od građana ne može neutralno poveriti informacije jer partija kontroliše sve medije. Sam Orvel je jednom izjavio: "Već sam u ranijoj dobi primetio da se nijedan događaj ispravno ne objavljuje u novinama."[19]
Poslušnost i slobodna volja

Partija zahteva da svi građani budu apsolutno poslušni prema državi. Za O'Brajana nije dovoljno što će neko postati potpuno poslušan rob, Vinston mora da u jednakoj meri zavoli Velikog Brata, u istoj u kojoj ga je isprva zamrzio. Stoga mu se mora slomiti otpor, prvo fizički, zatim psihički, kada izda Juliju, te tako izgubi svoj integritet i slobodnu volju.[6] Julijina pobuna je još više instinktivna od Vinstonove te zna čak bolje organizovati i sakriti svoje tajne aktivnosti. Ona takođe zna zašto partija vodi restriktivnu politiku prema seksu: polni čin mora biti ili dužnost u braku ili bezvoljni susret da bi partija seksualnu frustraciju mogla da preusmeri u mržnju prema neprijateljima. Stoga je polni odnos između Vinstona i Julije sam po sebi politička pobuna.[6]
Nadgledanje

Građani Okeanije, posebno članovi šire partije, nemaju stvarnu privatnost. Mnogi žive u stanovima u kojima su dvosmerni telekrani, koji u isto vreme emituju program, ali mogu da služe i kao kamere koje snimaju sve oko sebe. Pošta se redovno otvara i čita pre slanja, misaona policija zapošljava tajne agente koji prijavljuju ljude subverzivnih misli. Ovo potpuno nadgledanje građana osigurava kontrolu države.[20]

Abot Glison (Abbott Gleason), Džek Goldsmit (Jack Goldsmith) i Marta Si Nasbom (Martha C. Nussbaum) navode da se iz priče može interpretirati i nepolitička, ambivalentna tema. Po njima, prava religija se ne nalazi u institucijama Okeanije već u protivkulturi pristalica disidenta, Židova Emanuela Goldštajna i njegovog teksta spasenja, zabranjene knjige. To vuče paralale s ranim hrišćanstvom tikom Rimskog carstva. Nova kultura agresivna prema religiji potiskuje je, ali se javlja prorok koji skuplja sledbenike te se javlja novi zavet koji potajno kruži po gradovima. Vinston traži time oslobođenje od tiranije uz pomoć (ispostavlja se) zamišljenog proroka iz Izraela, što se može tumačiti kao doza poštovanja prema značenju hrišćanskog jevanđelja.[21]
Recenzije

Recenzije romana bile su u velikoj većini pohvalne. Kritika New York Timesa od 12. jula 1949. bila je posebno pozitivna: "Džejms Džojs (James Joyce), u liku Stivena Dedalusa (Stephen Dedalus), napravio je danas već slavnu podelu između statične i kinetičke umetnosti. Veliko umetničko delo je statično u svom učinku: postoji u sebi samome, ne zahteva ništa izvan sebe. Kinetičko umetničko delo postoji da bi zahtevalo: nije samodovoljno, već zahteva ili gnušanje ili žudnju da bi ostvarilo svoju ulogu. [...] Orvelova Hiljadu devetsto osamdeset četvrta je veliko ostvarenje kinetičke umetnosti. Ovo možda znači da je njena veličina samo trenutna, njena snaga samo za nas, sada, za ovu generaciju, ovu godinu, da je možda osuđena da bude polog vremena. Svejedno je verovatno da nijedno drugo delo ove generacije nije stvorilo toliku žudnju za slobodom toliko iskreno a gnušanje tiranije s tolikom punoćom."

Oldus Haksli, autor tematski slične distopijske knjige Vrli novi svet, napisao je 1949. pismo Orvelu u kojem je hvalio Hiljadu devetsto osamdeset četvrtu kao "vrhunsku i duboko značajnu knjigu", ali je smatrao da je totalitarna budućnost pogrešno predviđena jer je ipak izvesnija 'meka moć' vladajuće klase: "Bi li politika "čizme na licu" mogla trajati unedogled jeste upitno. Moje je uverenje da će vladajuća oligarhija pronaći manje agresivne i razorne načine vladanja i zadovoljavanja želje za moći, a ti će načini ličiti na one koje sam opisao u Vrlom novom svetu."[22] Orvel je odgovorio Haksliju da ipak sumnja u proročansku vrednost Vrlog novog sveta jer "nijedno društvo takve vrste ne bi moglo opstati duže od nekoliko generacija jer bi vladajuća klasa koja jedino misli u terminima 'dobre zabave' brzo izgubila svoju vitalnost".[23]
Adaptacije

1984. (Studio One), TV-drama koju je američka TV-mreža CBS emitovala 1953. u okviru antologije Westinghouse Studio One
Hiljadu devetsto osamdeset četvrta, tv-drama u produkciji Bi-Bi-Sija (BBC) sa Piterom Kušingom (Peter Cushing) u glavnoj ulozi, originalno emitovana 1954. godine
Hiljadu devetsto devedeset četvrta, britanski igrani film iz 1984. godine sa Džonom Hertom (John Hurt) u glavnoj ulozi
1984, opera Lorina Mazela (Lorin Maazel) iz 1985. godine.

Krajem 1983. Radiotelevizija Beograd emitovala je posebno izdanje emisije Petkom u 22 posvećeno Orvelovom romanu pod naslovom Dobro veče, gospodine Orvel. U njoj je dramatizovana jedna scena iz romana, a u njoj je lik Vinstona Smita tumačio Petar Kralj, a lik Parsonsa Slobodan Aligrudić.
 
Odgovor na temu

elitemadzone.org :: MadZone :: delnice novembar 1984

[ Pregleda: 2024 | Odgovora: 1 ] > FB > Twit

Postavi temu Odgovori

Navigacija
Lista poslednjih: 16, 32, 64, 128 poruka.