Citat:
Odin D.: Koncept zelje za cenzurom je vrlo dobro poznat i opisan u psihologiji i psihijatriji.
Ukratko, zelju za cenzurisanjem odredjenih sadrzaja drugim ljudima uglavnom imaju iskompleksirane umobolne budale nesposobne da se suoce sa svojim kompleksima i unutrasnjim poremecajima, pa bi da prilagode spoljni svijet sebi, kad vec ne mogu sebe da mijenjaju.
Znaš šta, iskreno da ti kažem, pojma ti o životu nemaš. Zaista. Grebuckaš nešto po površini, ali ne umeš ni da pažljivo pogledaš u to što si zagrebao, a kamoli da ukapiraš neke bitne stvari.
Citat:
Odin D.: Normalan covjek ce da shvati normalno sta god mu pustis na televiziji. Nenormalnom nikakva cenzura nece pomoci i cenzurom sadrzaja koji bi ga doveli u konfrontaciju sa njegovim unutrasnjim problemima samo se istima omogucava da nesmetano rastu dok ne eksplodiraju, kada je steta mnogo veca.
Nenormalan sa cenzurom neće imati izvor raznolikih nasilnih ideja za pražnjenje svojih frustracija. To je činjenica, isto kao što je činjenica da se posle svakog velikog zločina objavljenog i praćenog u medijima, pojavljuje više kopija tog zločina od strane tih "nenormalnih" koje spominješ. (potraži copycat violence ili copycat crime, pa čitaj) Da nije medija (ili da je jaka cenzura) takve kopije se ne bi pojavljivale. Razumeš? Imali bi manje zločina (ili bi bili blaži). Nenormalci ne bi imali odakle da crpe ideje za svoje bolesne umove, pa bi frustracije praznili na manje zle načine. Jel' to tebi dobro ili loše?
Sem toga, nekako si zaboravio uticaj na decu.
To što ti misliš da znaš o životu, to je tvoja velika zabluda. Ovim završavam svoju dalju (uzaludnu) raspravu sa tobom.
Citat:
Isak666: Dostupnost oruzija bi trebalo da bude stvar za brigu, ne fckn filmovi na kojim btw stoji za koji su uzrast, pa je pitanje zasto roditelj dozvoljava da to dete uopste vidi ubistvo na filmu - ako se uopste to moze uzeti kao bitno za bilo sta.
Daleko od toga da je nasilje na TV-u jedini uzročnik kriminala. Nasilje na medijima (naročito prikazano deci) je
jedan od faktora koji povećavaju procenat kriminala. Tu su i drugi faktori, koje sam manje-više sve spomenuo u raznim drugim temama, pa neću da se ponavljam. Naročito zato što mnogi ne žele da prihvate golu istinu već vole da se ljuljuškaju u utopističkim snovima.
Inače, evo jedan banalan primer (za one sa jeftinim kartama

): Onaj klinac (od 8 godina) koji je ubio ćaleta pištoljem u Americi nakon što se nešto bio naljutio (ne sećam se oko čega), koji su faktori uticali da on to uradi? Da čujem predloge? Evo meni trenutno padaju napamet 2 faktora:
1) Oružje mu je dostupno iako nije trebalo
2) Negde je naučio da je nasilje (ubistvo) način da se ispolje frustracije. Dakle, naučio. Deca se ne rađaju sa idejom da treba da ubiju nekoga pištoljem kada se naljute!
Za oružje znamo da je kriv roditelj. A gde je naučio da je ubistvo način rešavanja problema? Ili mu je ćale bio gangster (ko zna, možda je vodio klinca na posao) ili je mnogo gledao filmove i vesti.
Sve u svemu, ne vredi se raspravljati ovde na forumu. Možda će ova tema malko osvestiti neke koji čitaju i ne učestvuju (i time za milimetar doprineti većoj svesti o nasilju na medijima). A Dimkovićevo nepovezivanje nekih stvari u Američkom i Engleskom društvu sa ovom temom, iako dobro znamo da ima određeno specifično iskustvo i mišljenje o tim društvima, je zabrinjavajuće.
Nasilje na medijima mora biti cenzurisano isto koliko je cenzurisano i u životu. Ako nešto nije preporučljivo za decu ispod 16 godina, onda ga ne treba ni emitovati, jer će ga u suprotnom sigurno videti neka deca ispod 16 godina, i izazvaće efekte zbog kojih na prvom mestu i nije bilo preporučeno da ga vide deca. A za društvo je apsolutno svejedno da li je za to kriv roditelj ili ne. Tačka. To u stvari civilizacija: zakoni koji životinjske instinkte i postupke suzbijaju i eliminišu iz društva. Cenzura je isto što i sprovođenje zakona.
I ovim završavam svoje gubljenje vremena u ovoj temi.