a1200: Znam da je tesko da se shvati, ali postoji nesto sto se zove realnost - i naravno, kako se ostale zemlje ponasaju u toj realnosti - ne nekoj imaginarnoj verziji, "kako bi trebalo", nego bas realnosti. Kako stite svoje granice, kako se odnose prema svojim gradjanima, prema svojim zlocincima, kako prema drugima drzavama.
Dakle, samo kad se uzmu u obzir reakcije ostalih zemlja - sto u okruzenju - sto svetskih sila (koje popuju nama ovde kako treba da se ponasamo), i sagledaju kako se one ponasaju u konkretnim primerima, moze da se govori o tome sta je normalno i odgovorno ponasanje, a sta ono sto se nama namece kao "normalno" iz ko zna kakvih interesa. Jer ako se ne ponasas normalno, tj. isto kao i okolina ti, na kraju ispadnes najgora sprdacina i zlocinac, zalepe ti etiketu "genocidan" na celo - isti ti koji svoje zlocine podvode pod neke termine kao sto su "oslobadjanje", "humanitarne intervencije" , "domovinske ratove", "kolateralne stete" i sl. Koji ne priznaju medjunarodni sud i lokalne zakone u zemljama u kojima imaju svoju vojsku, i ne isporucuju svoje drzavljane koji su dokazano pocinili zlocine (silovanja ubistva itd.), nego im "objektivno" sude kod sebe kuci, kontrolisuci medijski damage i ogranicavajuci promovisanje takve slike o sebi po svetu...
Ali, mi smo uvek bili veci papa od pape, a i slabo kapiramo... nismo u stanju da nacimo od drugih kako se ozbiljno vodi jedna zemlja... a sve u zelji da se dodvorimo, jer samo ako se dodvorimo, neko ce valjda da nam baci kosku, pa cemo da zivimo "ko sav normalan svet" - tj. doci ce deda mraz sa poklonima - i zato smo spremi na ono nasta ni jedna normalna zemlja nije. Ja bih to nazvao uzasnom kratkovidoscu, mentalnom ogranicenoscu i verovanju u bajke, koje ce kao i uvek da nam se obije o glavu - umesto da ucimo od najboljih.