Citat:
BluesRocker: Pristojnu infrastrukturu ima, u osnovnim i srednjim školama se broj odeljenja smanjuje i gasiće se i škole uskoro jer je dece sve manje. Nema potrebe da se grade nove. Bioskop ne može da obezbedi min 5 gledalaca da bi mogla da se pusti projekcija. Bolnica postoji u krugu od 15 km što je sasvim dovoljno i za beograske uslove. Faks ne mora da bude u gradu jer opština plaća putne troškove studentima. Al džaba sve, kad nije krug dvojke. I nema splavova
TM.
Hm, pristojna infrastruktura ... gde li ti čoveče živiš? Bolnica na svakih 15km.
Najbliža bolnica mi je na nekih 80km, najbliži Dom zdravlja na 25km (jeste da ima i ambulanta: ali tu mogu samo da poslušaju, daju recepte i upute a onda ajde moli nekoga ili put pod noge pa po lekove - nekada davnoje postojala apoteka sa skromnom zalihom najčešće izdavanih lekova, pa čak i inekcija - sada ih mrzi i da školskoj deci daju vakcine u školi i da tu rade sistematske, već ih cimaju zajedno sa roditeljima da idu u dom zdravlja), najbliži vrtić na 25km, najbliža srednja škola na 45km, najbliža muzička škola sa skromnim programom na 45km, najbliži fakultet na 170 km/~180km (BG/KG), najbliža visoka škola na 80km, najbliži sportski klub (gde može da se trenira za dušu i za ozbiljno) na 45km, najbliži splav je na 45km (i radi samo leti; kad već hoćeš). Opština ne plaća puni putni trošak studentima/srednjoškolcima - plaćaju im se do 4 povratne karte za međugradski prevoz (ništa za gradski, ništa za stan/sobu/dom) u toku meseca (nisam sigurna za brojku, možda je i samo 2); oni koji putuju, njima se plaća oko 50% od cene đačke mesečne karte.
Da ne ispadne da su sve same kozje staze: solidan magistralni put, pristojan javni međugradski autobuski prevoz (direkt to BG), osnovna škola na puškomet (nikome ne treba više od 20-30min pešaka), bioskop koji ne radi (ali ne zato što ne može da obezbedi min 5 gledalaca, već zbog neorganizovanosti), solidno opremljene i sa relativno pristojnim cenama prehrambene prodavnice, asfaltirane ulice, javna rasveta, vodovod i kanalizacija, telefon (adsl je daleka misaona imenica), mts (2g)
Ali zato, ako mi trebaju cipele (a neću kineske i sličan kvalitet), ako mi treba pristojna garderoba, ako mi treba knjiga, ... onda već ako hoću da budem sigurna da ću naći šta mi treba ... na 80km ... ali, najžešće je to da ako hoću stvarno nešto normalno da pronađem da mi se najviše isplati da zapucam u BG i ne moram da idem čak ni dalje od centra a da uštedim (računajući i putne troškove)... A da i najbliži supermarket je na 80km.
Najbliže, hipotetički moguće, radno mesto (ne računajući državne jasle koje su pretrpane i do kojih se dolazi nekakvim skrivenim vratima) je na 45km, ali i tu kao i samom krugu od nekih 100km je uglavnom sve mrtvo i jedva se nađe i za fizikalisanje.
Pazi, još mu je ovo super, kakvih sve situacija ima: deca koja pešače kroz šume i pustare po par km da bi došla do škole, bolesni koji nikako ne mogu kod lekara jer nema prevoza, bunari, septičke jame, ...
Citat:
Vasastajić: Pu, pu, ne d'o dobri bog da te strefi srčka u krugu NEKE od tih bolnica, jer bi te ti palanački lekari prvo
lečili od prežderavanja, pa dok njima padne na pamet da te pošalju
MAJSTORU za korekciju dizni tvog karburatora ODE TI BOGU NA ISTINU!
Ovo ti govorim iz ličnog iskustva, jer me je srčka strefila usred Beograd i samo zahvaljujući toj činjenici ti i ja sada divanimo, za razliku od jednog mog poznanika koga je slična muka snašla baš u krugu bolnica koje ti pominješ.
E, sad možda je njemu tamo gore i mnogo bolje nego nama ovde, al' nikako da mi to kaže.

Tako da...
...aj da sad ne širim temu.
A za ovu "moju" palanačku bolnicu na 80km je nevolja u tome što su ih babe i dede sa deviznim penzijama (iz neposredne okoline bolnice) razmazili raznim "torbama" i "kovertama", pa očekuju od svih pristojne poklone (za 100g kafe bi rekli samo dobar dan);a ni ovi u domu zdravlja nisu bolji: prvo pogledaju šta nosiš a posle procenjuju kao da leče.
Drugi problem je u tome da što je manja sredina, više je političkog laktanja i čim završe stažiranje i skupe par godina iskustva, beže dalje gde imaju više mogućnosti (prosek u domu zdravlja je oko 35 god starosti, samo neke sestre su starije i imaju preko 50god).
Sa BG je malčice drugačija priča: bliže ministarstvo, češće kontrole, veliki raspon pacijenata: od nafrakanih gosođa, pa sve do iscepanih baba koje su jedva skupile pare za put i koje nikada ne bi došle u BG da ih bolest nije naterala.
ER