Citat:
Ivan Dimkovic:
Citat:
MajorFatal:
A šta će nazaposlena osoba da donese na sud? Potvrde da se redovno javljala na biro, i završila kurs prekvalifikacije "postanite preduzetnik" ili "serviser računara". Pa opet je bolje da frilensuje, i privredi nešto.
To uopste nije predmet price.
Predmet price je neko ko je poslovao, doprinosio kao i drugi bracni partner, ili cak i vise - ali sve na crno.
Takva osoba ce, logicno, na*bati na vise polja.
Sećam se nekog dokumentarca o Tajvanu, u to vreme Makednoija (tada još uvek FYR Macedonia) priznala Tajvan u zamenu za bespovratnu pomoć od 5 miliona evra (sa druge strane, to je početna cifra koju treba dati nekom američkom kongresmenu da započnete lobiranje za neki vaš interes, dakle jednom rečju sića). Tu usput prikazana i neka priča o makedoncu koji je oženio neku tajvanku (tj. kineskinju sa Tajvana), itd.
Uglavnom, na temu privrede i standarda, kažu da čim počnete da radite, dobijete karticu kojom možete da kupite auto i sl. U to vreme banke u Srbiji su tek počinjale sa bankomatima i karticama, većina je za plaćanje na rate koristila čekove.
Da skratim, u jednom delu dokumentarca pominje se "dvojno knjigovodstvo" i kako tome pribegavaju maltene svi koji imaju porodične radnje i male biznise, a da sa druge strane država i ne troši previše resurse da juri vlasnike tih radnji i biznisa - jednostavno, radi se o malim sumama, ti ljudi će, umesto da primaju socijalnu pomoć, obezbediti sebi i svojoj porodici egzistenciju, ipak će platiti neki porez, a od novca koji su i promuvali dvojnim knjigovodstvom će kupiti sebi i deci odeću, obuću, posetiti restoran, a time će država prihodovati od poreza na te proizvode i usluge.
Ali, zato Tajvan ne prašta neplaćanje poreza i muvanje velikim korporacijama, jer se tu radi o ogromnim svotama novca, i tu ako se nešto muva, stotine i hiljade radnika od toga nemaju ništa, jer bi taj novac završio u džepovima manjeg broja ljudi. Ako bi se dozvolilo izbegavanje plaćanja poreza velikim kompanijama, država bi dugoročno pretrpela štetu.
A u Srbiji... samo jedan Simpo je bio akumulirao 6 milijardi dinara za neplaćene doprinose! Plus na desetine i stotine drugih firmi. Ali će zato da jure vlasnika piljarnice zbog 10 dinara u kasi!
Tako je i ovo za frilensere. Zašto komplikovati, kad je lakše prepisati rešenja iz zemalja koje su uspešno rešile taj problem. Na primer, u SAD žele da favorizuju korporativni razvoj, pa će oporezovati frilensere visokom stopom, terajući ih da kreiraju svoju kompaniju. U zemljama koje imaju daleko niži prosek plate i problem sa odlivom stručnog kadra, za frilensere se uvode niske poreske stope kako ne bi otišli u inostranstvo. Bolje da plate i 10% državi nego da odu, jer država ne gubi samo tih 10%, nego i sav novac koji bi taj frilenser potrošio na hranu, odeću, račune, itd. Ukratko, država gubi devizni priliv.
Dakle, rešenje mora da se prilagodi okolnostima, i moraju se proceniti rezultati određene poreske politike.
Da se insektori ne bave revnosno ovim privrednicima koji rade na sitno, i frilenseri bi legalizovali svoje poslove. Ali, država ne isplaćuje redovno svoje obaveze (npr. dugovanja za usluge i urađene poslove) niti inspektori jure velike kompanije koje duguju milione i milijarde za poreze i doprinose, ali će da jure nekoga zato što nije prijavio 50€ prihoda od časova engleskog jezika?
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.