Ajd' kad me je neko već pomenuo (zaista sam rođen 12. jula), da se nadovežem na raspravu. Tačno je da sam nekada davno napisao da sve drajvove treba pričvršćivati sa samo tri šrafa, a razlog je lako razumljiv - ravan je definisana sa tri tačke, a četvrta (ako izlazi iz te ravni, pa se zavrtanj "krvnički" stegne) može da iskrivi kućište drajva, makar i privremeno, ako je naprezanje u oblasti elastičnih deformacija. Sumnjam da sam baš rekao da to treba uraditi "sa dva prsta", a ako jesam, onda sam preterao. Srećom, današnje drajvove prave mnogo robusnije pa način pričvršćenja igra mnogo manju ulogu nego pre X godina kada sam to napisao.
Tdjokic je pomenuo još jednu zanimljivu temu - vibracije koje unosi mehanika. Ovo pominjem zato što se (iz čistog hobija, na svom kućnom računaru) upravo borim s tim problemom, tu su i slike na kojima se vidi kako. Cilj mi je da dobijem što tiši računar (ne da kupim gotov QuietPC nego da ga napravim od postojećeg galamdžije) i već sam pri kraju posla, a rezultati su za mene ohrabrujući.
Imam Chieftec-ovo kućište na kome se hard diskovi kače onako kako je to tdjokić već prikazao na slici, ali sam od vitroplasta napravio nosače koji su istih gabarita kao hard drive, pa se ugrađuju na isti način (plastičnim šinama sa "kopčama"), a na njima hardovi vise okačeni na čelične opruge. Tu sam dodao i ventilatore koji se, umesto sa 12, napajaju sa 5V kako bi bili nečujni (napon se obara malim stabilizatorima 78L05 zalemljenim na sam nosač, pošto je već od vitroplasta, pa sam "naštampao" vodove). Postojećih 5V u računaru nisam hteo da koristim za ventilatore, da mi glupi motori ne bi prljali napon za logička kola. Naravno da tako napajan ventilator ima manju snagu, zbog toga uz svaki hard (u kućištu su 2) ide po jedan ventilator koji ga bije sa 2-3 cm rastojanja.
Ostale ventilatore (naročito one na ispravljaču) nisam smeo da ućutkujem tek tako, prostim obaranjem napona, jer se nisam usudio da jednostavno smanjim protok vazduha. Umesto toga, ugradio sam velike i snažne ventilatore koji su predviđeni za rad na naizmeničnih 100V, pa sam njima smeo da umanjim protok smanjenjem napona. Malo sam eksperimentisao i utvrdio da ja 48V optimalan napon: ventilator je skoro nečujan (jer je na teškoj livenoj metalnoj šasiji), a protok je, zbog velike snage i masivnih lopatica, još uvek solidan (svakako veći od originalnih malih 12-voltnih na punoj snazi). Uz to sam ga pričvrstio na gumene uvodnike, umesto direkno šrafovima na lim.
Tu su se pojavila dva problema: dimenzije ventilatora (12x12x4,2 cm) i napajanje sa 48V naizmenično. Prvi sam rešio tako što sam napravio novo kućište ispravljača (opet od vitroplasta) sa većim izlaznim otvorom i prepakovao celu elektroniku ispravljača, što se vidi na slici, a drugi tako što sam dogradio još jedno kućište (pogodite od čega:) koje je po gabaritima jednako kućištu za CD drive, i ubacio ga na jedno od mesta za CD, vidi se malko na slici desno gore. U tom kućištu je ne samo transformator, nego i rele (napajan sa 12V) za uključenje primara tog transformatora, jer kako bi se inače isključili ventilatori kada se "meko" isključi računar?
Drugi isti takav 100-voltni ventilator ugradio sam na zadnju stranicu kućišta (na trećoj slici viri dole levo) tako da uduvava vazduh u kućište (pošto ga ventilator na ispravljaču izbacuje napolje) i u sledećoj fazi iskoristiću to da potpuno izbacim kuler procesora, jer taj novi ventilator bije pravo na prostor iznad CPU-a. Napraviću pasivan radijator koji će toplotu odvesti na aluminijumska rebra pravo u snop vazduha, i to će biti to. Zasad mi jedino ta procesorska turbina pravi primetnu buku, ali kada i nju uklonim, biće prilično tiho za mojim radnim stolom. To sam probao tako što sam isključio taj kuler (naravno, samo na kratko jer imam procesor sa "vrućim" prescot jezgrom) i moram da kažem da je tišina inspirativna za dalji nastavak rada.
P.S. Poštujem svačije mišljenje, pa i to što je dejancho izjavio da će me "zadugo zaobilaziti, jer se ne doimam kao neko od koga treba slušati savete". Ipak, ja iz svoje kože u drugu ne mogu, a još manje mogu da izmenim svoju prirodu - pa tako moram, hteo - ne hteo, da nastavim da se družim sa samim sobom. Dejancho je bolje sreće, on može, kao što lepo kaže, uvek da me zaobiđe.