fanfon, hvala na odgovoru. Od kad se družim s jednim mr prava kudikamo sam popravio mišljenje o toj struci. A i bez obzira na to, svakom normalnom valjda je jasno da je veći problem u zakonodavcima a manji u onima koji zakon sprovode. A to sve narod™ izglasava.
Ali zato kada kažeš:
Citat:
fanfon:Ako bi se poslo od zrtve kr.dela, s njene strane ili strane ostecenog, bilo koja kazna osim smrtne nikad ne bi bila dovoljna satisfakcija ako je u pitanju tesko kr.delo kao npr. silovanje, ubistvo, teska telesna povreda sa invaliditetom kao posledicom
meni nije jasno koji je to razlog zbog koga se
sve ali
apsolutno sve ne gleda iz perspektive žrtve? Zašto se gleda
bilo šta (izuzev objektivnih olakšavajućih okolnosti) iz perspektive kriminalca?
Od nevinih a greškom optuženih sam se ogradio, ne pričam o tome.
Sebe mogu da zamislim, po nekom ludom scenariju, i da ukradem nešto, i da uništim neku imovinu i da nekom namerno nanesem telesnu povredu ali nikako ne mogu da dozvolim mogućnost da zlostavljam neko dete. Dakle, granica itekako postoji. Kako je moguće da se za (NEPOBITNO DOKAZANA) silovanja, pedofiliju, teška razbojništva, ubistva iz niskih pobuda, itd. primenjuje isti pravni postupak kao i za npr. krađu, privredni kriminal i krivolov?
Fer sa tvoje strane što si odgovorio ali ne mogu da ne primetim da je:
Citat:
fanfon:Cak i u slucaju ubistva krivca, zrtvi ce biti upropascen zivot ili zivot njenih rodjaka ako je ubijena. Zato kazna ne moze potpuno da bude pravedna jer ne vraca stvari na prethodno stanje, ali moze biti satisfakcija do odredjene mere.
tačno ono o čemu sam govorio: ajd' sad kad je on ispao divljak da i mi ne ispadamo divljaci. Žrtve nema pa nema - to je neće vratiti u život. Ovakvo razmišljanje je strašno!!!
jer:
Citat:
fanfon:Cinjenica je da zrtva ispasta i na toj strani, ali jednostavno nema drugih resenja u ovom trenutku.
Mislim da je svako ko je izučavao neku nauku iskusio "efekat table" tj. došao je u situaciju da ne vidi šumu od jednog drveta koje mu je pred nosem. Rekao bih da se kod pravnika to ogleda u tome da apsolutno postaju nesvesni pojma
preventive.
Ako je već žrtva za duže vreme, a možda i bez ograničenja (silovanje, invaliditet, ubistvo), psiho/fizički upropašćena, to ne treba da bude razlog da se kaže: "Eto šteta je načinjena, hajde sad barem da trošimo pare i vreme na resocijalizaciju zločinca" već bi ta nesreća trebala da se iskoristi da se napravi primer!
Kada bi neko konačno prelomio preko leđa prvih nekoliko ubica, prvih nekoliko silovatelja i pedofila, prvih nekoliko razbojnika volšebno bi se ispostavilo da takve spodobe ipak mogu da se kontrolišu i da itekako jesu svesni konsekvenci, ma koliko pijani ili u afektu bili (a po meni bezobrazni zbog kaznene politike).
Ovako ribokradica dobije dve godine a pedofil četiri meseca. I to zato što je prvi napravio štetu koju može da nadoknadi a drugi uradio nešto što se skoro ne može ispraviti(!!!). UŽASNO!!!!!!!!!
I zaista, ako je neko već ubio nekoga npr. kao '93 onaj što je ubio slučajnog prolaznika na NBG, našao mu tri dinara u džepu i otišao da kupi burek, odakle onda njemu ljudsko pravo na život? Zašto da država onda ne ubije njega? Da li je moguće da je razlog to što "to neće vratiti žrtvu u život"?!?!? UŽAS!!!!!!
Pozdrav
10 HOME
20 SWEET
30 GO TO 10