Ko o cemu, ova gospoda o tome kako ih bole genitalije. Iz teme u temu, iz poruke u poruku.
Citat:
Rumpletstilskin: A jel moze neko da m objasni ZASTO bi poreski obveznici trebalo da placaju lecenje narkomana? OK, razumem da je to tako u nekoj svajcarskoj ili svedskoj, ali u Zemlji Srbiji™?
Trositi pare iz budzeta na narkomane (koji su 99.9%
sami krivi za stanje u kome su) kad se na j***ni ultrazvuk ili skener ceka mesecima?
Kao sto si i sam ukapirao, iz svakog pravca dolazi pritisak na budzet.
Ako ces po principu slobodne ekonomije, nista ne mora drzava da placa; nek' se svako brine za sebe. Tako da mozes da zivis pored najopremljenije bolnice u SAD, ali da se razbolis i da te niko ni ne pogleda, ako nemas da platis ili ako te osiguranje ne pokriva. Mozda je jos gore da te selektivno pokriva zdravstveno osiguranje - npr. mozda ti je pokriveno presadjivanje bubrega, ali ne i jetre (ako do toga dodje). Obicno nije pokriveno ono sto ti najvise treba u tom trenutku.
U Srbiji se vec dugo vremena vidi samo bolest, ali ne i osoba. Znaci kad vidis bolesnog Peru/Miku/Ziku - oni mogu biti dijabeticari ili secerasi. Veoma malo medicinskih radnika ih gleda kao ljude koji imaju neku bolest. Znaci Pera/Mika/Zika boluju od dijabetesa. Totalno nepoznat pojam za vecinu medicinara.
Primer narkomanije. Zasto da se neki narkoman leci? Zasto da se neka osoba koja boluje od narkomanije uopste leci?
Narkomanija je bolest.
Stav da te se ne dotice lecenje bolesti i pitanje zasto da se placa je mozda slican razmisljanju o tome zasto da drzava placa za svaki iskrivljeni znak koji pijani motoristi udare.
Do sada nije moguce bilo eliminisati sve pijane motoriste, jer bi se trebao eliminisati sav alkohol da akcija uspe. A onda cak i da sve eliminises, opet ti ostaju sudari zbog raznoraznih drugih razloga.
Posto nije moguce eliminisati droge, pogotovo sa Balkanskog poluostrva, zbog same lokacije i puteva, onda je bizarno ocekivati da ce uzrok sam od sebe da iscezne. A da li ce i narkomanija?
Pojam ovisnosti ocigledno nece.
Nisi u pravu kad kazes da je 99.9% pacijenata krivo za sopstveno stanje, kad je u pitanju narkomanija. Postoji debeo procenat ljudi koje su lekari navukli na droge. Nije uvek namerno niti ciljano, ali se desava. Na primer, nesavesno propisivanje anksiolitika; pa onda setnja od jednog do drugog doktora, bez napomene da se lekovi od jednog doktora prekinu, dok je pacijent na terapiji kod drugog; onda imas greske medicinskog osoblja koje pogresno objasni koriscenje odredjenog leka. Neki ljudi su nazalost i nepismeni, ili se lako zbune sa lekovima. Nisu svi izasli iz jednog kalupa. Dosta pacijenata koji su prosli kroz terapiju zbog raznoraznih tumora, raka itd. imaju problema sa bolovima, neki i dozivotno. U vecim dozama, kod njih dolazi i do tolerancije sa lekovima, onda i do povecanja doza da se kontrolisu bolovi, onda imas kombinacije lekova; promene lekara - setnja od kuce - do doktora - do bolnice - do drugog doktora; ponovo gluvi telefoni sto se tice komunikacije. Svi ti ljudi mogu biti ovisni o nekoj hemijskoj supstanci, koja je sasvim legalna. Gledajuci da se u narodu uglavnom gleda na narkomaniju kao na bolest ljudi koji uzimaju ilegalne droge, onda nije ni cudo sto ovaj procenat ljudi ostaje zaboravljen.
Da li i ovim ljudima treba pruziti pomoc ili im okrenuti ledja?
Koliko je potrebno biti selektivan? Da li se selektivnost zavrsava kada i neko u blizoj porodici dozivi nesto ovakvo, pa se tek onda pocne razmisljati o tome?
Kad smo kod skenera i ultrazvuka, pojedini aparati imaju i do 40% promasaja u otkrivanju odredjenih bolesti. Znaci pitanje je i sta se ceka i za sta se u stvari placa, ali je to tema za sebe.