Već nekoliko dana se skanjeram da prijavim rezulte, sve k'o velim "deder da probam još i ovo, pa ću onda".
Elem, gorionik je četiri dana radio na otvornom a ja meditirao gledajući plamen kako se, gde i koliko povija, e da utvdim onako po linijama jezičaka da li je ona trostruak distribucija sekundarnog vazduha pogođena, treba li štogod da se doradi, poboljša i sve tako to. Napravio sam neke prepravke, ne dramatične već više kozmetičke, ali ipak potrebne.
Pre neki dan vratio sam u pogon onaj moj "stari dobri" Viadrus, ugradio na njega "prvenca": do sad sam izgurao dve seanse po 10 sati rada. Ovako kako je sad, mislim da sam dobio šta sam hteo, jedino što me hebava zgura, ali i grejanje lule kroz koju pelet upada u komoru: vrti se tu negde oko 85 - 90 stepeni, ali kako se količina zgure povećava, tako i temperatura raste. Danas je sigla do 110 stepeni, što i može da se toleriše, ali ne dopada mi se. No, mislim da znam šta da uradim da tu temperaturu oborim. Ono sa zgurom... Jbg-a, probaću sa nekim drugim peletom, tačnije peletima, pa ću da vidim.
Prvi dan testuranja sam prepipavao koliko najjmanje snage mogu trajno da dobijem i svečano objavljujem da je čak četiri sata radio na svega 3,42 kW (720 grama peleta na sat), a mreži je predato 2,7 kW toplote.
Danas je sastavio 10 sati na najvećoj snazi - 20 kW, od kojih je u proseku predavano instalaciji 17,4 kW.
Na najvećoj snazi temperatura dima je (oko) 140 stepeni, na najmanjoj svega 92, sve to bez turbulatora, šamotnog vaternog mosta, a sa dimnjačkom klapnom zatvorenom "do pola".
Za sutra planiram još neku kozmetiku da napravim i rad na konstantnoj (recimo) snazi "3", pa će obavestim.
Dobra vatra - mir u kući, čist vazduh - duga ljubav.