Gubitak pri sagorevanju izračunava se prema obrascu S
l = T
dim - T
amb * (A1/CO
2 - B), gde su je prvi "T" temperatura dima, drugi je temperatura vazduja u prostoriji gde se kotao nalazi, A1 i B su koeficijenti koji karakterišu gorivo - za suvu drvo, odnosno pelet A1= 0,65, dok je B=0. Ako je O
2 = 9, CO
2 = 11,5 i kad se te vrednosti ubace u obrazac dobija se gubitak od 2,82, odnosno koeficijenat iskorišćenja od 97,18, što je u svakom slučaju izvrstan, slobodan sam da ustvrdim i da je nedostižan rezultat, ali ako je tako izmereno, onda mor da je tako. Međutim, to je izračunavanje samo spram temperature dima. Postoji još jedan obrazac, mnogo važniji - obrazac za izračunavanje gubitka zbog nepotpunog sagorevanja čiji je osnov koncentracija ugljen-monoksida u dimu - IL = "alfa"*CO/(CO + CO
2), gde su koncentracije CO i CO
2 u procentima, a "alfa" je specifičan koeficijenat goriva i za drvo/pelet iznosi 69. Budući da ne znamo koncentraciju ugljen-monoksida, računicu nemožemo da izvedemo.
U svemu tome postoji i jedna "kvaka": da li su ulazni parametri, odnosno osnovno podešavanje analizatora nameštena za merenje kvaliteta sagorevanja peleta, a ne recimo gasa, mislim na ona tri koeficijenta A!, B i "alfa", ali i O
2(ref) i CO
2(ref". Ako kojim slučajem to nije urađeno, onda merenje "onoj stvari" ne vredi, ali ako jesu, onda čoveka treba kandidovati za Nobelovu nagradu.
Dobra vatra - mir u kući, čist vazduh - duga ljubav.