Mnogo je to pitanja u malo rečenica, neka su i zbunjujuća, poput onog "otkud ugljenik", pa stoga i mora polako. Uzgred: pitate jer želite da saznate, ili proveravate moje (ne)znanje? Vidim, preporučujete mi skripta, pa se (zaista) pitam.
Kako god, sadržaj/koncentracija koseonika u atmosferi, odnosno troposferi, jeste konstanta - 20,95 odsto. To deca uče već u 6. razredu osnovne škole - predmet Geografija, lekcija Vazdušni omotač. Tako je bar bilo kad sam bio osnovac, pre ravno pola veka. Zbog toga - konstantnog sadržaja kiseonika u vazduhu, odmah po uključenju analizator dima kalibriše O
2 senzor na (zaoruženo) 21 odsto.
Po definiciji plamen je burna oksidacija hemijskih elemenata. Drvo je sazdano od celuloze, hemi-celuloze i lignina, dakle ugljo-vodonika i minerala. Svedeno na elemente, nešto manje od polovine mase drveta je ugljenik, nešto više od dve petine je kiseonik, vodonik oko jedne petnaestine... Kako se od ugljo-vodonika stiže do elementarnog ugljenika i vodonika poduža je priča.
Elem, potpunom oksidacijom ugljenika nastaje ugljen-dioksid (CO
2), nepotpunom igljen-monoksid (CO), a oksidacijom vodonika nastaje voda (H
2O). Potpunom oksidacijom sveg ugljenika iz drveta , koja je moguća samo u laboratorijskim uslovima, ostvaruje se koncentracija CO
2 u dimu od 19,4 odsto. Zbog određivanja koncentracije CO
2 koja se, rekoh već, izračunava spram izmerene količine O
2 i CO u dimu, u analizator dima mora da se unese taj podatak - maksimalna koncentracija CO
2, koja se razlikuje od goriva do goriva. Recimo CO
2(max) za prirodni gas je 11,7%, za tečni naftni gas, lož-ulje 15,7, mrki ugalj 18,5, lignit 19,1.
Budući da je potpuno sagorevanje moguće samo u laboratorijskim uslovima, u realnim se kao posledica nepotpune oksidacije generiše i ugljen-monoksid, koji ima po nas lošu osobinu da se lakše/brže od kiseonika vezuje za hemoglobin u krvi, te je zbog toga otrovan, pa je njegova koncentracija u dimu zakonski ograničena: kod nas je to 4000 miligrama po prirodnom kubnom metru vazduha (mg/Nm
3), u Sloveniji 1000, u Austriji 500. Da bi se dobio sastav dima u zadatim okvirima, odnosno da bi se ostvarilo što potpunije sagorevanje, neophodan je izvestan višak kiseonika od onog što bi u laboratorijskim uslovima bilo "knap", što će reći višak vazduha od onog "knap". Razlika između realnog i "knap" se takođe meri analizatorom dima i ta izmerena veličina je osnov za izračunavanje koeficijenta protoka vazduha - lamda. Referentna koncentracija kiseonika u dimu je 13% (lamda=2,6), pošeljna izmeću 7 i 10 odsto (lamda 1,5 - 2,0). Referentna vrednost O
2 u sastavu dima je i osnov za izračunavanje ukupnog ugljen-monoksida na koji se, zapravo, ono već pomenuto ograničenje odnosi, a čini ga proizvod izmerene količine CO pomnožene razlikom vrednosti lamde pri izmerenoj količini preteklog kiseonika i referentne vrednosti (O
2(ref)), s tim da ako je izmerena koncentracija kiseonika manja od referentne, ukupni ugljen-monoksid je manji od izmerenog i obrnuto.
To bi bio odgovor na prva tri pitanja u prvoj rečenici. Za ostala moram reći da ih i ne razumem baš. Hajde probajte vi da odgovorite "sta je sa kolicinom vodene pare u vazduhu", pa "sta se desava sa CO u gorioniku, ili NO...sta je to stehiometrijski odnos?", kao i "kakve veze ima sto se azot zagrejao u dimnim gasovima, ako prenese toplotu na plamene cevi?"
Saglasan sam da možda dođemo do strujanja dimnih gasova i kako i zasto turbulatori pretvaraju laminarno strujanje u turbulentno, ali do potpunog iskorišćenja goriva nećemo nikad da dođemo. Pretpostavljam da se sa ovim poslednjim saglašavate.
[Ovu poruku je menjao zmajdin dana 07.04.2017. u 13:27 GMT+1]
Dobra vatra - mir u kući, čist vazduh - duga ljubav.