Ne, ja ne pokušavam da nađem alternativni pristup Fizici, već da objasnim da je postojeći pristup Fizici stvar dogovora, kao i da je takav dogovor (a ne neki drugi) posledica jakih argumenata.
Recimo, mi ne možemo pre definisanja jediničnog trajanja da kažemo da li se prelasci elektrona iz datog stanja u drugo dato stanje kod nekog atoma vrše uvek istom brzinom. Međutim, mi imamo te prelaske kao jedan način da se definiše jedinično trajanje, kao i Zemljinu rotaciju kao drugi način da se definiše jedinično trajanje, ali ta dva menjajnja ne protiču ravnomerno jedno u odnosu na drugo. Rotacija Zemlje za pun krug ne sadrži uvek isti broj trajanja takvih elektronskih prelazaka.
Ako bismo izabrali definiciju sekunde zasnovanu na rotaciji Zemlje oko sopstvene ose, onda bi Zemljina rotacija oko sopstvene ose bila po definiciji ravnomerna, ali bi prelasci elektrona iz jedno stanje u drugo trajali nejednako. No, u Zemlji se dešavaju razni potresi i drugi poremećaji usled kojih Zemlja promeni veličinu, a samim tim i moment inercije. Po zakonima Mehanike, tada bi trebalo da se promeni i brzina Zemljine rotacije. No, definiciju jediničnog trajanja smo izabrali upravo tako da Zemljina rotacija bude po definiciji ravnomerna. To tačno znači da se ta definicija sekunde ne uklapa u postojeće zakone Mehanike. Atomska definicija sekunde se (za sada) uklapa u sve formule iz Fizike.
Naime, po definiciji sekunde zasnovanoj na Zemljinoj revoluciji bi kada se Zemlja smanji svi elektroni u svim atomima u svemiru usporili svoje prelaske iz orbite u orbitu, a kada se Zemlja poveća ubrzali, što bi bilo vrlo nezgodno za proračune. Sa druge strane, astronomima je Zemljina rotacija daleko važnija od elektronskih prelazaka u okviru atoma jer je u direktnoj vezi sa prividnim promenama na nebeskoj sferi koju oni posmatraju. Stoga se atomsko vreme u Astronomiji koristi samo za održavanje vremena, i van toga nema nikakav značaj.
Dakle, u prirodi imamo razna menjanja koja ne teku ravnomerno jedno u odnosu na drugo. Šta ćemo od toga izabrati za merenje vremena, stvar je dogovora. U svakom slučaju će izabrano menjanje biti po definiciji ravnomerno, a ostala neravnomerno. No, te konvencije nisu proizvoljne, već su plod neke prakse i određenih potreba.
Isto je i sa metrikom. Mogli smo mi da se igramo i sa drugim metrikama i da sa istim uspehom opišemo ishode svih eksperimenata (objektivnu realnost), ali je najlakše raditi u metrici u kojoj se dužina štapa ne menja kada ga pomerimo ili okrenemo. Takvim rezonovanjem, da se dužina štapa neće promeniti kada ga pomerimo ili okrenemo se došlo do ovakvog oblika fizičkih zakona. Sve jednačine Fizike se odnose na takvu metriku. Tu osbobinu (za sada) ima metrika zasnovana na atomskoj definiciji metra, pa se ta definicija se (za sada) uklapa u sve poznate jednačine Fizike. Dakle, razlog za to upravo leži u činjenici da (za sada) "atomski metar" ima upravo onu osobinu od koje se pošlo prilikom dolaženja do ovakvog oblika fizičkih zakona.
Pishi kao shto govorish, a chitaj kao shto je napisano.