Do sada smo se složili (Ajnštajn, Cibernoid , Sprečo i oni koji su radili proračun „očekivanog rezultata“ Majkelsonovog eksperimenta) u sljedećem: Optička dužina puta svjetlosti u „okomitom kretanju“ svjetlosti i Zemlje iznosi 2ct'. Ta dužina odgovara dužini krakova jednakokrakog trougla sa osnovicom na x-osi (dužine K0K' = 2vt') i visinom trougla l0 = PO2 = ct0. Takav trougao uspostavlja se prvi put u Majkelsonovom interferometru istekom vremenskog intervala 2t' i ima koordinate vrhova (u K0 u odnosu na K0): K (0,0), O2(vt',l0) i K'(2vt',0). U tom momentu svjetlost iz „okomitog kretanja“ počinje ulaziti u durbin (detektor), a svjetlost iz „paralelnog kretanja“ još uvijek ne stiže u durbin. Ovom momentu eksperimenta nisam našao da je bilo ko posvetio pažnju, čak se u udžbenicima ova slika pogrešno crta („potura nam se čavče pod golupče“, pogrešan crtež kao istinit). U momentu kada se sretnu u tački x-ose K'(vt,0) prizma (razdelnik) i odbijeni zrak iz paralelnog kretanja istekom vremenskog intervala t gore pomenuti jednakokraki trougao se pomjerio duž x-ose u novi položaj (osnovica trougla se pomjerila za dužinu vt-2vt'). Insistiram na ispravnom crtežu „okomitog kretanja“ i u ovom momentu, jer od ovog momenta dalje kretanje po x-osi nema uticaja na elemente koji određuju uslove interferencije svjetlosti iz „paralelnog“ i „okomitog“ kretanja (ostaju nepromijenjeni, ct-2ct' se ne mijenja). Imate li primjedbi na ove detalje? ( Izvinjavam se onima koji će ovdje vidjeti samo „cjepidlačenje“).


Re: Teorija Relativnosti

Re: Teorija Relativnosti
Re: Teorija Relativnosti
Re: Teorija Relativnosti