Citat:
stil:Ja vam samo kažem da je ovde u vreme za koje vi tvrdite da je bilo super postojala produkcija filmova prepuih nasilja. I u njima ko zna koliko ubijenih na ovaj ili onaj način.
Navedi mi jedan jedini film iz prošlosti koji po besmislenosti, benzađu, i čistom nasilju može da se meri sa filmovima kao što su naprimer Rane ili Mehanizam.
Interesantno je da svi zaboravljaju da je nekada postojao školski i obrazovni program, da nekada nije bilo više od 2-3 TV programa, da nije postojao noćni TV program već se TV gasio u 22-23h, a čak i preko dana je postojala pauza u radu televizije (između dva školska programa) da je bilo samo par crtanih filmova dnevno od po 5 minuta.
Jeste, bilo je nasilja na TV-u. Ali to je
smešno koliko je uticaj tog medijskog nasilja bio mali i beznačajan u odnosu na društvo i njegovu organizaciju.
Sada imate 5-6 dečijih TV kanala koji emituju crtane filmove
po ceo dan, a ti crtani filmovi su u velikom broju slučajeva prepuni nasilja. Imate 80 programa, od kojih u jednom trenutku bar nekoliko emituje nasilne filmove. Imate čuvene velike bratove i farme u kojima možete gledati reality nasilje i pljuvačine na druge ljude. Imate svakodnevne vesti o nasilju, ubistvima, pljačkama koje ne možete da izbegnete.
Ono vreme i ovo vreme, po pitanju medijskog nasilja ne mogu ni na koji način da se porede. Ni u snu. To je nebo i zemlja.
Citat:
Ivan Dimkovic: Upravo - i upravo su roditelji ti koji su glavni odgovorni za vaspitavanje dece.
Kao sto rekoh UVEK je bilo "negativnih uticaja" i uvek ce ih biti, i upravo su tu roditelji a onda i drustvena zajednica da decu izvedu na pravi put.
Poređenje "onog" i "ovog" negativnog uticaja nije moguće čak ni u teoriji. Roditelji
ne mogu da se izbore sa ovolikom količinim ustostručenog, uhiljadostručenog negativnog uticaja, ili uopšte i ne vide potrebu da se izbore sa time jer ne vide opasnost od medijskog nasilja, i to se vidi u celom društvu kao porast nasilja u školama.
Vrlo je smešno, maltene licemerno, reći da roditelji treba da se izbore sa nasilnjem na medijima, tako što će recimo zabraniti deci da gledaju nasilne crtane filmove. A pošto vidimo da se ti crtani filmovi konsantno emitiju, i uveliko idu reklame u njima, očigledno je da to deca masovno gledaju i da roditelji (većina) jednostavno to ne brane deci.
Da im brane, ne bi bilo publike - A publike ima, znači da im ne brane.
Ko je tu kriv? Roditelji naravno

. A društvo? Ma joooook, društvo je potpuno nevino, društvo samo pušta nasilje u crtanim filmovima jer to deca vole (!?), onda im u pauzama tog nasilja uvaljuje reklame koje im pune glavu novim proizvodima koje treba da kupe, usađuje im želje a i frustracije ako te želje ne mogu da ispune (ili ako roditelji ne žele da im te želje ispune) i ujedno im kroz nasilje u tim crtanim filmovima daje i razne ideje. Dete sve upija i pamti, kao i svako dete. Ko nema decu, treba da ga obavestim da jedno dete pamti mnogo bolje nego odrastao čovek, i pri tome obraća mnogo više pažnje na sve što vidi (bilo gde, na ulici, na TV-u, u prodavnici) i sve to skenira i memoriše kao kompjuter. Dete u stvari upravo uči da živi, i uči kako treba da se ponaša u budućnosti. Iznenadićete se kada budete dobili prvo dete.
I onda društvo kaže: Nismo mi krivi što puštamo nasilje na TV-u zbog zarade, nego su roditelji krivi što deci ne brane da gleda to nasilje. Ma da. Ko ona tetka sa Pinka koja kaže da je sirova realnost/brutalnost u reality emisijama (Farma) tražena i da je to tržište svuda na "zapadu", pa da oni nemaju razloga da tu emisiju skidaju sa programa jer je to u stvari svetski, zapadno. To valjda treba da implicira da je sve što dolazi sa zapada dobro.
I kako uopšte zamišljate recimo da sva deca u ulici gledaju 5 crtanih kanala (sa nasiljem) i još 75 kanala sa vestima i filmovima, a da moje dete ne gleda skoro nijedan kanal? Pa jel znate vi da ta deca komuniciraju medjusobno? Jel znate da pričaju o tome šta će da gledaju danas, šta su gledala juče, kako je ovaj razbio onog (u crtanom ili pravom filmu), kako ima moć - nema moć, itd... Jel znate da prepričavaju vesti? Šta mislite kako bi se osečalo moje dete da nema ništa i ne zna ništa od onoga o čemu sva ostala deca pričaju u ulici? Jel znate da idu u goste jedno kod drugog, da gledaju TV u gostima, da ih roditelji puštaju da budu sami u sobi sa svojim TV-om, a da deca mogu sama da odaberu kanal? Ili mislite da treba da stoji roditelj-policajac tamo? Kako vi zamišljate da recimo ja kao odgovoran roditelj zabranim detetu da gleda neki TV program, kada sva deca u ulici to gledaju? Jel mislite da će dete da me posluša kada ode kod druga ili drugarice, gde sedi još 3-4 deteta, i kada oni tamo počnu da gledaju superšpijunke, ili ben-tena, ili kojekakve još gore crtane filmove? Jel moje dete treba da se pokupi i ode odatle, demonstrativno? Ili da žmuri? Da se izopšti iz društva zato što sam ja tako rekao?
Ma da, how-yes-no.
To tako dragi moji neiskusni roditelji,
ne funkcioniše. To funkcioniše upravo onako kako vidimo na primeru porasta školskog nasilja i maloletničke delikvencije.