A u međuvremenu, kupujmo domaće - domaće.
U neku ruku svi hibridi su GMO - imaju modifikovane gene u smislu prilagođavanja klimatskim i zemljišnim uslovima, otpornosti prema štetočinama i korovima i slično. Ako ćemo šire, sve što jedemo je GMO - nekada davno kultivisane divlje vrste i prilagođene planskom uzgajanju: neke glavne nove karakteristike bi bile veći i lepši plodovi, svinje sa manje % masnoće, ovce sa više vune, krave koje daju x puta više mleka, ... Svaka domaća vrsta (biljka ili životinja) ima svog divljeg rođaka koji nije tako imponzatnih karakteristika.
Problem sa "GMO" iz prošlosti i GMO u sadašnjosti je u tehnologiji.
Nekada se radilo putem štapa i kanapa: ukrštale bi se dve srodne vrste (ovca nije svuda 100% ista: u nekim krajevima ima veće i mekše runo, negde su joj kraće noge, negde je otporna na neke bolesti, negde daje više mleka, jagnji više, ...) u cilju dobijanja željenih karakteristika. Zadovoljavajuće jedinke bi se zadržavale i forsiralo bi se dalje njihovo razmnožavanje a loše bi se uništavale. To je proces koji je trajao ne samo mesecima i godinama, već i decenijama. Sama dužina trajanja procesa selekcije i izbacivanja "međuproizvoda" gotovo je elimisala pojavu neželjenih dejstava kod krajnjih konzumenata.
Danas se sve radi u epruveti. Opšti cilj je isti: veća produktivnost a u cilu prehrane sve brojnijeg čovečanstva. Ali, ovde, potoji i jedan veliki problem: U epruveti se može svašta smućkati i svašta sakriti i tu je glavna nevolja... sve je OK dok se te epruvete nalaze u rukama savesnih naučnika - istraživača kojima nije bitna samo lična dobrobit već i dobrobit budućih pokoljenja; i koji gleda mnogo šire u odnosu na granice kompanije i / ili države u kojoj radi. Jer, granica više nema. Čovek i može da se zaustavi, spreči da pređe sa jedne na drugu teritoriju ali ne i životinja ili biljka (pogotovo one) i ono što zaseješ u tuđem dvorištu vrlo brzo može da nikne i u tvom dvorištu kao korov iz najgore noćne more.
Znači, problem je u tome što tamo neke usijane glave imaju mogućnost da i najzdraviju hranu pretvore u tihog ubicu svojih neistomišljenika a da ne odgovaraju jer je vrlo teško naći dokaz; teže nego kada je u pitanju klasično hemijsko i biološko oružje. D ne pričam o nenamernih, neočekivanim greškama i efektima: brzo zbućkani hibridi u epruveti... prve godine doneli veliki prihod ... rod prošao uspešan test na životinjama, već druge godine... takve su potrebe tržišta... kreće se u masovniju upotrebu i sve je u redu narednih 5, 10 godina... i onda kreće "neočekivana noćna mora" i pozivanje na odgovornost i šta sve već ide uz to... Nepobitna činjenica je da se petlja sa nečim o čemu se ne zna 100%: poznati su bitniji geni i čemu služi ali nekada i nešto što se smatra običnim genetičkim viškom (smećem) zna da napravi velike probleme.
Iz tog razloga i ja sam protiv GMO iako u načelu nije loša zamisao. Ali, znajući kakve sve usijane glave sede na odgovornim pozicijama ... šta je sigurno sigurno je. Možda nije tako lepo, možda ima previše crva u trešnjama, možda su krastavci previše krivi, ali ... meni krastavci trebaju za salatu i dok god nisu gorki (a i ovo se da rešiti na jednostavan način uz minimum otpada) ili buđavi dobri su.
Inače, sa onog prvog spiska ne koristim gotovo ništa i nikad, sem što sam par puta jela čokolade. Imamo mi i naše domaće proizvode jednakog a možda čak i boljeg kvaliteta. Možda pakovanja i nisu tako sjajna, ali meni je bitnije šta je unutar pakovanja a ne samo pakovanje.
Normalno, Amerikanac će da hvali svoje proizvode, Švajcarac svoje, ... svako ono na šta je navikao... a ja: Takovo, Bambi, Matijević, Carnex, ...
ER