Citat:
bakara: Prodavac mora da aktivno nudi robu, inace je los prodavac!
Situacija na koju se vi zalite je ciljana prodaja...znaci guraju se artikli za koji je potpisan ugovor sa nekim koji se mora postovati, firma naravno za to dobija "stimulaciju"
Pokusajte se vi staviti u situaciju nekoga ko prodaje raznu robu za sebe licno i razmislite da li cete da nudite samo to sto vi mislite da treba ili je pametnije da ponudite i ono sto mislite da ne treba?
Svakako su vece sanse da se nesto proda sto je ponudjeno od onog sto nije, zar ne?
Pasivni prodavac ne vredi nikome, on mora da animira musteriju i aktivno prodaje.
Dal prodaje; burek, benzin, parfeme ili automobile, pravila su ista!
Citat:
DaliborP: I ne samo to, pravi prodavac ce da onako malo da sakrije artikle po radnji, tj ucinice ih teze za naci, a covek koji ima neki cilj u zivotu(ili za taj sat u radnji) ce bez problema i bez ikakve komunikacije sa prodavcem naci te stvari. Tako se to radi, bez nutkanja i pohlepe. Prosto da ti bude izazov da ides u kupovinu. A ne ovo danas...
Greška.
Što se tiče maloprodaje.
Svaki kupac, kada uđe u radnju, očekuje / želi da vidi PUNE raftove. Da ništa ne bude prazno, već da na svakom koraku bude po nešto određeno. Čista psihologija.
90% kupaca, koji uđu u radnju ZNAJU šta im treba i ti ljudi uglavnom imaju i čime da plate, ako je cena odgovarajuća. Od prodavca ili radnika očekuju ništa više nego - "Dobar daaaan, izvolite." .. :)
A prodavac je tu da gleda, da ne ugrožava malu dozu prostora oko kupca, da pazi (sa one strane pulta) na eventualno spretne prstiće ili ruke kupca.
Prodavac je takođe tu, da istog momenta, bez mnogo palamuđenja odgovori kupcu na svako postavljeno pitanje o određenom proizvodu za koji je ovaj zainteresovan, bez nametanja ličnog mišljenja, ukoliko kupac to sam na neki način ne da prodavcu do znanja. E, tek tada dolazi do predloga da je možda bolje uzeti ovo ili ono - nikako pre toga.
Znači, najbitnije je da radnja u kojoj se pazari IMA ŠTA DA PONUDI. "Vašar" pred očima. I da se taj "vašar" JASNO vidi.
Onih 10% koji uđu u radnju, su tu samo da razgledaju ili upoređuju cene ili neki treći razlog.
U normalnim okolnostima, u svetu maloprodaje, ova "formula" uvek radi kako treba.
Sada, to što većina privatnih radnji nema mogućnost da napuni raftove kako treba, pa da servira sve što može, to je neka druga tema..
about:networking