Citat:
Steve Lonmo:
Pogledam oko sebe... i šta, odjednom, vidim? Pa mir i tišinu, za kojima žudim već decenijama demokratije i kapitalizma!
Hahaha sjajno si secirao jednu od retkih dobrih posledica ovog vanrednog stanja.
Beogradski maraton mi je jedan od najlepsih dana u godini, jer bi blokirao Beograd, saobracaj i ljude.
Na taj jedan dan maratona moj deo grada postane, tih, miran, nezagadjen, bez automobila, bez ljudi iz drugih delova grada, pticice pevaju ... bajka.
Ovo vanredno stanje proizvodi slican pozitivan efekat.
Infrastrukura Beograda i vecine slicnih gradova nije projektavana za ovaj broj automobila i ljudi, prekucali smo odavno sve kapacitete...
Ipak iako ce se svako sa radosti složiti sa dobijenim mirom, tišinom, smanjenjem zagađenja, to je samo seciran delic veće slike.
U ostaku slike:
- mnoga deca su u kucnom pritvoru danima! Jer roditelji moraju da rade, a van radnog vremena roditelja je policijski čas.
- mnoga deca imaju neodgovarajuće obrazovanje jer za neke uzraste TV ne može zameniti školu.
- mnoga deca su zdravstveno ugrožena jer ne mogu da pristupe specijalnom lečenju i obrazovanju koje im treba.
- mnoga deca trpe posledice jer su im roditelji izgubili posao ili dobar deo plate.
- veliki broj ljudi je već u ekonomskom problemu koji svaki dan sve više raste.
- zbog panike nije lako doci do lekova i namirnica
- zbog mobilizacije celog zdravstva u rat protiv SARS-2, svi ostali gradjani sa zdravstvenim problemima trpe velike posledice.
- možemo ovako do sutra da nabrajamo...
U svakom slučaju ono što tebi i meni i većini smeta može da se reši i bez vanrednih stanja.
A mnoge stvari samo prostom promenom lokacije prebivališta, iz besnog grada u malo mesto.