Humanitarne akcije - Katarina Rebrača

Ko ih šiša što su naseli, što ne čitaju sitna slova!

Recept: ukradi od najbolesnijih i najnemoćnijih, živi na visokoj nozi, živi u hotelima, putuj svetom i uživaj, a kada te uhvate (ako te uhvate), samo se "povuci iz javnosti" i nastavi da uživaš...

Fuj državo u kojoj je ovo svakodnevnica!

http://www.blic.rs/zabava/vest...gleda-katarina-rebraca/3dt8wdy

_{[Ovu poruku je menjao Nebojsa Milanovic dana 14.03.2017. u 02:14 GMT+1]}

Kao pojedinac imaš pravo da negoduješ, država zaista jeste takva, ali ona nije nastala tek tako, odjednom. Nisu je stvorili ni Japanci, ni Argentinci, ni marsovci, već svi mi. Mi smo stvorili polupismene političke elite, svi mi smo dozvolili korupciju i nepotizam, neefikasno sudstvo, tajkune sa sumnjivim poreklom kapitala i celokupan mulj i blato u kom se nalazimo. Da budemo pošteni, upravo su najširi slojevi stanovništva, neobrazovani, povodljivi, arogantni doveli do ovakve situacije. Zato uopšte ne čudi što nam se događaju razni Tatoni, Kovačevići, Mitrovići, kantrimeni, Rebrače i slični slučajevi. Da li čudi čovek koji sebe vidi kao budućeg predsednika države, a ponaša se i deluje kao "navijač" i koji se u svom obraćanju javnosti bavi zavarivanjem i asfaltiranjem? Još bolje pitanje je, da li mi živimo u komediji ili tragediji ili možda tragikomediji? Ubijen je u pojam i skrajnut na marginu svaki pokušaj kritičkog razmišljanja i delanja, a politička i intelektualna elita je zastrašena ili proterana iz zemlje. U epizodi "Osveta loših đaka" očekivati više i bolje, bilo bi naivno. U takvom stanju, opet nimalo ne čudi što je jedina strategija, na bilo kom planu(ekonomskom, kulturnom, političkom,...) gašenje požara, odsustvo bilo kakve strategije i promišljanja. Kao bokser koji je jedva ustao iz nokdauna, tetura se okolo i mlatara rukama u nadi da će neki od hiljada pokušaja možda i pogoditi metu.

Mene u stvari samo zanima, kada će gong, kada će konačno da padne zavesa i završi se ova jadna predstava, jer ju je zaista mučno gledati.

Ima jedan čovjek pod imenom Almir Čehajić Batko, gdje je Batko nadimak. On je u ratu bio dio nekog kulturno-zabavnog tima, gdje su izvodili predstave za populaciju à la Nadrealisti, a i kasnije se bavio sličnim stvarima. Najuspješniji projekat je bio Sex i Selo, koji je išao davno na BH Pinku, ali se nije moglo gledati, jer je na 5 minuta programa išlo 15 minuta reklama. Uglavnom, otkriveno je da njegova mala kćerka, koja je bila beba, ima smrtonosnu manu na srcu. Kćerka je kasnije umrla, a on je posudio veliki novac od kamatara-kriminalaca za njeno neuspješno liječenje. To ga je potaklo da počne medijsku kampanju za prikupljanje novca za liječenje raznih teško oboljelih osoba. I onda je na forumima "pukla" neka priča da je čovjek od toga napravio jako isplativ posao, odnosno od tih 2, 3 marke koliko ljudi doniraju pozivom, zgrnuo je sebi znatan novac, uz finansiranje projekata liječenja. Spominju se neke kuće, ordinacija u Sarajevu. On je zubar po zanimanju.

Svjetan sam da on mora nešto zaraditi, ali koliko? Ja mislim da se on još može vidjeti i čuti kako galami da se pozivaju humanitarni brojevi na BH Pinku ujutro oko 7, iz studija Radio Kameleona, čiji je vlasnik nerealizovani gradonačelnik i uz to posebna priča. Namjerno sam sačuvao njegov predizborni prospekt zbog ludosti koje su tu izobećavane. Kao da se može reći: "Budi, ooo zoološki vrtu sa gepardima, lavovima i polarnim medvjedima" i zoološki vrt nastane. Mislim da je prosječan čovjek na bilo kojem mjestu u svijetu poprilično glup, ali neće nasjesti na prevelike gluposti, nego će to kazniti, jer ovi nisu dobili nijedno mjesto u gradskom vijeću, a kamoli gradonačelnika.

Svojevremeno sam u Gimnaziji Meša Selimović odbio da dadnem 50 pf (€.25) za oboljele od tuberkuloze, jer je broj oboljelih od tuberkuloze rastao, našto mi je tadašnja razrednica Ferida Mlinarić rekla da je razlog tome "što društvo ne daje dovoljno novca". Dakle, nešto je neefektivno i guta novac, ali postaće efektivno ako mu upumpamo još više novca, iako ne znamo kako se taj novac troši? Onda je postojala nastavnica informatike Mensura Kudumović, koja je prodavala svoju knjigu iz koje se apsolutno ništa nije učilo u školi, ali eto kao..."ne mora se knjiga kupiti, ali nastavnica je autoritet, pa ipak se knjiga kao... mora kupiti!" Knjigu nisam kupio.

Njena stručnost je bila posebna priča. Naime, više znanja o informatici je odavao neko ko je pročitao Help za Microsoft Notepad, nego ona. Kasnije su kolale glasine da je ona morala otići iz škole, jer, iako je škola bila parodija od škole, ono što je ona radila, odnosno neradila, bilo je previše da se ignoriše. Sjećam se da je stalno nešto jela, pred njom je uvijek bio neki mastan papir, a oko usta neke mrve, čini mi se od štrudle od oraha.

Direktor te škole, Mirsad, čije sam prezime zaboravio, je držao to direktorsko mjesto čvršće nego svih onih 20 i nešto faraonskih dinastija Drevnog Egipta zajedno. Dok sam bio u toj školi, bila je njena stogodišnjica, pa je izašla knjiga o istorijatu. I tu se vidjelo da su prije direktori imali mandat po 2, 3 rijetko koji 4 godine. On je bio direktor škole, pa možda najmanje 18 godina. Onda su naplaćivali po 10 KM (€5) na kraju godine "jer se škola mora prekrečiti zbog huligana koji pišu po zidovima hodnika". Naravno, lagano je utvrditi ko su oni, jer su napisali ništa drugo do svoja imena, ali ti ne možeš dobiti svjedodžbu bez uplate, dakle ucjenjuje te.

Negdje u to vrijeme se dogodio i 11.-i septembar i da ne bi neko "opasan" ušao u školu, došlo se na ideju da se taj strah iskoristi za zaradu, pa se morala kupiti iskaznica koja je bila ništa drugo do papir sa tvojim imenom slijepljen između dva komada plastike sa štipaljkom za odjeću. Naravno, među najopasnijima su bili oni koji su sjedili u administraciji škole, ali najopasniji su bili oko 1200 budala koje su nasjele na to. I na tome se "diglo" oko €600. Da ne spominjem imena, jer ne želim da "dobri tuzlanski momci, prava raja" naglo postanu ne tako dobri, pa me počnu "tražiti da mi nešto objasne". Uglavnom, iskaznicu nikad niko nije tražio ni provjeravao.

Skrenuo sam nešto s teme, ali neka se zna ko su pojedini, dakle ne svi, "uglednici" našeg društva, odnosno kome ide onih 17% PDV-a koje plaćaš kad ideš kiflu kupiti u pekari.

_{[Ovu poruku je menjao R A V E N dana 14.03.2017. u 19:52 GMT+1]}

to je deo mojih argumenata koje koristim u raspravi oko nacionalnih penzija... dok se sirotinji redovno odbijaju doprinosi, u kafanu idu jednom u 2-3 godine, a o zezanju po inostranstvu mogu samo da sanjaju, gospoda iz kurtulnog zivota se u nekim poznim godinama, kada presuse pozivi od producenata i sponzora, sete da nisu uplacivali nista za penziju, pa nagrnu na nacionalnu penziju o trosku ovih prvih...