Mbit
Član broj: 87574 Poruke: 184 *.dialup.neobee.net.
|
Razvijenije države, skandinavske pre svih, takođe i nemačka, u državnom buđetu imaju sredstva koja se dodeljuju mladima u cilju osamostaljenja, pravo na takvu naknadu imaju mladi od 18-28 i na mesečnom nivou u skandinavskim zemljama dostiže i do 800E, u nemačkoj 500E što nije mnogo tamo, ali je dovoljno da se u većoj grupi mladih (4-12) raznih profila i godišta isplati iznajmljivanje objekta za stanovanje, plaćanja računa i kakve takve ishrane.
+ krediti sa periodom ne plaćanja do završetka ili u slučaju prekida škovanja do 28 god.
+ konkretne stipendije za školovanje
Drugim rečima oni koji ovde pričaju o tome da finansije nisu i ne mogu biti problem, ili su i ranije živeli bez ikakvog komfora pa je osamostaljivanje jedino moguće rešenje za kakav takav život, ili druga krajnost, nisu previše osetili kako je stvarno živeti sam, jer su imali jaku materijalnu podršku od roditelja u tom poduhvatu(ili prvi dobar posao koji su roditelji i njihovi prijatelji bili u stanju da izdejstvuju, nisu ispočetka živeli sami, po šupama bez vode i grejanja) pa očigledno ne razumeju da ima dosta mladih koji jednostavno ne znaju ništa konkretno da rade (išli su u školu, završili studije), nisu zanatlije, trgovci, fizički radnici, ugostitelji, šverceri, jednostavno traže svoj posao u vezi sa strukom koju su studirali, ali posla nema...a kada ga nađu, nakon 2-3god. plata je toliko mizerna, da se o pravom osamostaljivanju ne može čak ni razmišljati.
A na selu, razdvajanje=uništavanje imanja, stariji su stariji i sve manje mogu da rade, zato su tu mlađi da uče i više da rade na imanju.
Neko reče plemena, nisu to plemena nego porodice koje ne umeju i nemaju potrebe da rade ništa drugo sem onoga što već imaju, zemljoradnja, stočarstvo, a tu je potrebno mnogo fizičkog rada gde 2 para ruku jednostavno nije dovoljno.
ko god ima mogućnosti da se osamostali a pritom je zdrava i normalna osoba to naravno i uradi.
Poznajem slučajeve ljudi koji su radili i po dva posla na dan, ali jednostavno nisu uspevali da se izbore sa troškovima, a o izlasku u grad i pristojnoj garderobi, automobilu ostalim normalnim stvarima nisu ni razmišljli, agonije su se završavale nakon 2-3 godine neživota i vraćanjem roditeljima gde bar za hranu nisu morali da brinu.
Takođe i ljudi koji su uz podršku porodice (materijanu ili kroz obezbeđivanje pristojnog posla) uspeli da savladaju početne prepreke i nastave život, ima još slučajeva gde se ostaje kod kuće, prevelika kuća roditeljska 200kvm i više, a sam tim i veliki troškovi za roditelje ukoliko žive sami, ili na pr. može biti bolest jednog od roditelja, smrt jednog od roditelja i tome sl.
Sve u svemu svako se ponaša u sklopu sa svim svojim ukupnim mogućnostima i potrebama(intelektualnim, materijalnim, emocionalnim, kulturološkim).
pozdrav.
[Ovu poruku je menjao Mbit dana 31.01.2007. u 11:58 GMT+1]
[Ovu poruku je menjao Mbit dana 31.01.2007. u 12:02 GMT+1]
|