Zarko Silic A V I S opti-tuning two generations, [email protected] Temerin, Čenej,VOJVODINA
 Član broj: 73724 Poruke: 10383 *.DIALUP-SMIN.neobee.net.
|
Motorno ulje,
minimalna osnova znanja svakog korisnika vozila sa unutrasnjim sagorevanjem
1. U nacelu motorna ulja se prema poreklu mogu podeliti u 2 grupe.
Prvu grupu cine ulja mineralnog, fosilnog porekla ciji je osnov za proizvodnju nafta, u sirem smislu reci cije je dobijanje vezano za petrohemijsku industriju.
Drugu grupu cene takozvana sintetska ulja, ili ulja dobijena, kao sto sama rec kaze, vestackim putem u hemijskim postrojenjima.
Zajednicko za obe grupe ulja je nacin formiranja potrebne smese, ali ne i sama smesa:
ULJNA OSNOVA (BAZA) + ADITIVI = MOTORNO ULJE
Odnos baze i aditiva je otprilike 80% prema 20% u korist baze. Posledica razlicitih baza i razlicitih aditiva ima za rezultat razlicit kvalitet te se odabirom istih postize zeljeni kvalitet.
2. Namena motornog ulja:
a) Podmazivanje. Prvo i osnovno u cilju smanjenja trenja i habanja metalnih elemenata te smanjenja temperature na mestima gde ona nije pozeljna.
b) Zastita. Prvenstveno od korozije obzirom da produkti sagorevanja sadrze vodu, prvo u gasovitom, nakon hladjenja motora i u tecnom obliku i koja reaguje sa sumporom iz goriva cineci sumpornu kiselinu koja korozivno deluje na metalne sklopove unutar samog motora.
c) Obezbedjenje sekundarnog hladjenja (primarno je obezbedjeno podmazivanjem).
d) Zaptivanje; na relaciji cilindar klip te povecanje komresije, a sam tim doprinosi efikasnijem radu motora.
e) Zadatak ciscenja; gde se od ulja zahteva efikasnost u smislu ciscenja cestica cadji uzrokovanih nepotpunim sagorevanjem i koje su krivci u stvaranju crnog taloga.
f) Mogucnost ili sposobnost obezbedjenja pravilnog rada motora i pri niskim i pri visokim temperaturama. U ovu osobinu takodje, spada sposobnost obezbedjivanja hladnog starta motora. Ovu osobinu posebo izdvajam i naglasavam jer je u poslednjoj deceniji, od strane proizvodjaca ulja, posvecena velika paznja.
Karakteristike motornih ulja
1. Viskozitet
2. Indeks viskoznosti
3. Temperatura stinjavanja
4. Temperatura paljenja
5. TBN ili ukupni bazni broj
1. VISKOZITET je mera za tecenje, ili klizavost ulja i predstavlja interni otpor kretanja virtualnih slojeva tecnosti. Najbolje cete razumeti ako koristite izraz klizljivost. Viskozitet je u bliskoj vezi sa gustinom, ali nije gustina. Nekoliko puta sam napomenu da postoje ulja razlicite viskoznosti, a iste gustine i obrnuto. Tacno je da odsupanje viskoziteta od gustine moze biti u malim okvirima, ali nije na odmet spomenuti i to kako bi se pojam viskoznost odvojila od pojma gustina obzirom da je rec o 2 fizicke velicine.
U praksi se spominju dve viskoznosti: kinematicka i dinamicka. Za nas kao korisnike motornih ulja je zanimljivija ona prva: kinematska, ili kinematicka viskoznost. Izrazava se u mernim jedinicama:
mm2/s
i kao takvu je mozete pronaci u specivikacijama od strane proizvodjaca.
(ranije koriscene jedinice su stepeni Englera, SUS i Centistoks (cSt)).
Odnos je sledeci:
1 mm2/s=0,132 E=4,62 SuS= 1 cSt
2. INDEX VISKOZNOSTI je relativan broj (bez dimenzije) koji daje podatak o promeni viskoziteta pri razlicitim temperaturama (visokim i niskim). Ako je taj broj veci od 130, onda on ukazuje da je rec o mutigradnim uljima cija je primena u vecim temperaturnim dijapazonima.
3. TEMPERATURA STINJAVANJA. (koristi se izraz stiniste) je ona temperatura na kojoj ulje prestaje da tece.
4. TEMPERATURA PALJENJA (plamiste) je ona temperatura na kojo dolazi do zapaljenja pare ulja u cijoj blizini je otvoreni plamen.
5. TBN, ili ukupni bazni broj je mera alkalnosti, ili preciznije «sposobnost» ulja da u kontaktu sa metalom bazno «odreaguje».
TBN se kod ulja za benzince krece od 7-9 mgKOH/g, a kod ulja za dizelase od 7-13.
Samo da napomenem da se pad TBNa do 40% pri radu motora tolerise i da ne prouzrokuje posledice po motor.
OZNACAVANJE MOTORNIH ULJA
Karakteriske motornih ulja propisuje sam proizvodjac motornih vozila. Oni to ne rade odokativno, kako se ovde moglo pogresno zakljuciti citajuci razne postove i nestrucne preporuke, vec je to plod visegodisnjeg mukotrpnog ispitivanja i merenja i zbog toga uvek napominjem da je uputstvo za vozilo najmerodavnje po pitanju odabira ulja. U njemu (uputstvu) ne sme biti greske jer takva greska moze skupo da kosta: prvo korisnika i vlasnika vozila, a potom i samog proizvodjaca (sa vise aspekata).
Da bi odabir ulja, ili njegovog ekvivalenta bio adekvatan, potrebno ga je propisno oznacit i u takvoj oznaci preneti sto vise informacija o karakteristici ulja.
I tako jednog lepog dana skupili se Automobilski inzenjeri (mozda i po neki burazer) pa osnovase Drustvo automobilskih ingenjera, ili SOCIETY OF AUTOMOTIVE ENGINERS (nije mi poznato da li je medju njima bilo i kontrolora letova), ili skraceno SAE, kako bi razvrstali ulja po svojoj viskoznoj vrednosti i to:
od SAE 0 do SAE 60 («deklinacija» po 5 i 10)
Oznaka SAE je, u cast ovih momaka, zadrzana do danas. U medjuvremenu su se neke stvari promenile. Takvo (monogradno tj. jednogradno) motorno ulje je postalo preslabo za savremene motorice koji svoju extremnu expanziju (masovna ugradnja turbina) dozivljavaju osamdesetih godina proslog veka (dizelasi u devedestim). Potreba za multigradnim uljem postaje sve veca pa dolazi do stvaranja i usavrsavanja istih. Fantasticnu i prakticnu primenu donela je pojava multigrada 15W 40. Motorno ulje koje od –15 C pa sve do + 35 C spoljasnje temperature pruza sasvim zadovoljavajuce rezulrate. Al ne lezi vraze. Pocese probleni oko podele plena. Nikako da se dogovore o onome iz prvog poglavlja ovog teksta: kojih 80% i koji 20% da naprave pa da standardizuju (kao sto su se, recimo ovi momci iz SAEa dogovorili). Plen je bio velik, ali su apetiti bili jos veci.
I sta se dogadja. Pojedini proizvodjci misleci da su pronalazaci (svaki od njih po na osob) pocinje da pravi «svoja» ulja sto za posledicu, u krajnjem ishodu ima Stormovu reakciju na Kozmovu proizvoljnost, ali i nesto vece posledice. Naime prvobita ulja, narocito multigradna, tj njihovo mesanje je bilo pogibeljno za motor. Mali Selici (slobodni radikali) su se posvadjali sa malim Castrolcicima (takodje slobodnim radikalima) koji plivalivaju po onoj 80 postotnoj bazi. A i te 80 postotne baze nisu bas iste.
Kad slobodni radikali zakrve, zna se sta sledi: Rat.
Strada prvo motor a zatim jos po neko.
Tek tamo, sredinom devedesetih (tacnije 1996.) slobodni radikali stupaju u koaliciju i rat prestaje, a kao posledicu mirovnog sporazuma tj. koalicije dobijamo da se multigradna ulja mogu mesati. Na zalost, ili srecu na ovo bratstvo medju radikalima uticu strani faktori pa su hteli, ili ne hteli, na koaliciju morali pristati. Expanzija razvoja sintetickih ulja pocetkom devedesetih proslog veka ih je prosto primorala da se udruze. Hemiske kompanije ozbiljno napadaju petrohemiske. Cinjenica da za proizvodnju sintetickog ulja nisu neophodni fosilni ostaci, ozbiljno pocinje da ugrozava ove petrase. Kao prvi nastupa Mobil koji bez svojih znacajnijih pertohemijskih postrojenja, u ovoj bransi, sebe namece kao lidera. Ubrzo za njim krecu i ostali: i «hemicari i petrohemicari».
Sinetska ulja imaju svoju preciznu definiciju. Tacno se i precizno zna sta je u njima i sto je jos vaznije: zna se sta nije u njima i sta u stvari ne sme da bude; za razliku od svoje mineralne brace gde je moguce kontrolisati samo onih 20% dodataka.
E, tada se javlja neodoljiva zelja za standardizaciom. Moralo se. Strani faktor u liku sintetike je pretio da zbrise sve pred sobom. Radikali su bacili kasiku i resili da se standardiju pa ne cudi zvanicna informacija na Valvolin sajtu kako se ulja mogu mesati.
Pazi sad: ulja se mogu mesati. A ko nam garantuje da su se SVI radikali pomirili? Ko nam garantuje da nema odmetnika, belih vrana i prodanih dusa? Aa?
Naravno niko.
Bolje da mi lepo poslusamo sta nam je proizvodjac napisao u svom uputstvu i da ne lupamo glavu o oznakama kao sto su, recimo po «tamo nekom» API standardu pojedine oznake vezane za uporebu na dizelasima, a pojedine «kao za» benzince. Pa onda jos po neko slovce: «kao» sad nije vise «J» vec «G». To je, recimo za Euro 4, a ovo sa «J» je stari Euro3 (bljak, nista ne valja), i slicno. A onda nas zbune i sa nekim brojem jer naposu CF-5.
Recju, oznake ne treba pamtiti, niti se u njih preterano zadubljivati, niti ih primati zdravo za gotovo, iz 2 osnovna razloga:
1. Slovna oznacavanja po API kvalitetu ne moraju uvek da se poklope sa preporucenim uljem od stgrane proizvodjaca vaseg vozila, a da je ulje ipak odgovarajuce i, sto je opasnije,
2. Slovne oznake po APIu mogu da se poklope, a da ulje ipak ne bude odgovarajuce (primer PD ulja kod VW proizvodjaca).
I mozda jos vaznije: zasto sve to da pamtimo? Procitamo uputstvo, pronadjemo original, ili odgovarajuci ekvivalent (decidno naveden), odemo i kupimo. Naravno, trgovacka mudrovanja zbog nedostatka trazenog, eliminisemo kao faktor pri odlucivanju.
|