Jedna od osnovnih razlika između open-source i komercijalnog softvera je ta što je svrha komercijalnog softvera da generiše profit, a open-source softvera ne, već su njegova ciljna grupa entuzijazisti koji vole da prčkaju po kodu, isprobavaju nove ideje ili jednostavno ljudima kojima se dopada ta filozofija slobodnog softvera. Open source projekti obično nastaju tako što neko krene da pravi nešto, pa negde na pola puta shvati da ne može to da završi (bilo iz razloga nedostatka vremena, finansija ili znanja), pa podeli kod u nadi da će drugi to završiti, doraditi, iskoristiti... ili tako što se nekome dopada filozofija slobodnog softvera, pa od starta započne takav projekat. Samim tim, komercijalni softver se pravi ili za uzan krug korisnika i košta dosta (primeri su 3DS Max, Photoshop, AutoCAD...) ili za širok krug korisnika, ali sa drastično nižom cenom, a sve sa ciljem da se maksimizuje profit. Tako da, tu nema mnogo mesta eksperimentisanju i isprobavanju novih ideja, već se uglavnom ide sa proverenim stvarima uz eventualno šminkanje interfejsa, dodavanja nekih novih mogućnosti i slično. Sa druge strane, open-source nije opterećen takvim stegama, te je idealna platforma za isprobavanje novih i inovativnih stvari, tj. algoritama, endžina i slično. Uostalom, dosta inovativnih stvari u komercijalnim rešenjeima je poteklo upravo iz open source projekata. Kod takvih projekata često nije mnogo bitan intefejs jer to ciljnu grupu i ne zanima previše, već je više interesuje kako radi sam taj endžin, a i ako nešto ne radi, niko to neće mnogo zameriti, jer ionako svako malo izlazi nova verzija u kojoj je ovo ili ono ispravljeno. Kod komercijalnog softvera je jako bitno da u startu izađe dovoljno istestiran i proveren, kako bi što manje patcheva izlazilo kasnije, a kod igara (kao što je šah recimo) je posebno bitno i da se svidi većini igrača, a ne samo majstorima te igre.
Shodno tome, ChessMaster je komercijalna igra kojoj je namena da zadovolji što širi krug ljudi, što automatski znači i nešto lošije, ali proverene algoritme, kako bi računar povremeno pravio greške i odigravao lošije poteze, a da to opet ne bude toliko providno. Pored toga, i sama grafika i brzina izvođenja mora da zadovolji neke standarde 21. veka. Mislim, zamisli komercijalnu igru koju samo Kasparov može da pobedi, a uz to izgleda kao nešto što je pravljeno na C-64 i čeka se po minut i više da računar odigra potez :) Niko to ne bi kupovao, osim možda entuzijazista koji ne gledaju igru kao igru, tj. zabavu, nego ih više interesuje da prate svaki potez računara i analiziraju kako računar "razmišlja", tj. kako radi algoritam i slično. Istina, može da se ugradi više endžina, pa da korisnik sam izabere koji će da koristi i slično, što bi zadovoljilo neke korisnike, ali većina prosečnih korisnika ne želi da se bakće takvim stvarima, niti ga uopšte zanima neki tamo Fritz ili Dieter endžin, već ga interesuje da startuje novu igru, odabere nivo i raspali po protivniku. Upravo zato jedan open source šah koji se redovno menja i nadograđuje, može da koristi jače algoritme, bez obzira da li su testirani ili su u nekoj eksperimentalnoj fazi, da li su dovoljno optimizovani, itd.
Poenta je, komercijalni i open source se ne mogu tek tako porediti, jer imaju drugačiju ciljnu grupu. Kod komercijalnog softvera tipa igre to su nejčešće prosečan korisnik koji očekuje pre svega maksimalno ispeglanu grafiku, dobru igrivost (što znači da pobedi, a da nema osećaj da je pušten da pobedi :)), očekuje zvaničnu korisničku podršku, očekuje što manje bagova, i što bržu ispravku u slučaju pronalaženja istih i nimalo ga ne zanima šta je ispod haube i kako to radi. Jednom rečju, želi zaokružen proizvod. Sa druge strane, retko koji open source se može nazvati zaokruženim proizvodom, ali njegovi korisnici to ni ne očekuju. Oni žele da vide neka nova, drugačija rešenja... žele da vide alternative komercijalnom softveru... da diskutuju o kodu... da prate ili učestvuju u njegovom razvijanju kroz verzije. Upravo zato se ponekad u open source softveru nađu neka rešenja koja su relativno bolja nego kod komercijalnog softvera. Relativna u smislu da su bolja iz određenog ugla, ali lošija iz nekog drugog. Klasičan primer je recimo OpenOffice.org. On sadrži neke stvari koje su bolje rešene nego u MS Office-u, ali globalno gledano MS Office je stabilniji i brži u radu, ima manje bagova, ima zvaničnu tehničku podršku i nema 20 različitih verzija, a to je ono što prosečan korisnik, ili da kažemo kupac komercijalnog softvera traži.
Tako da, nema mnogo smisla porediti komercijalnu i open source igru šaha u smislu algoritma koji se nalazi ispod haube, jer jednostavno komercijalni softver nije namenjen nekome ko će da sedne i analizira svaki potez, nego nekome ko hoće da sedne i igra šah i uživa u 3D grafici i animiranim pokretima figura.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti