Ti zakoni o kojima pricate i koji se donose i koji ce tek doneti nisu plod zaludjenosti lokalnog politickog establishmenta, oni su posledica ratifikacije povelje UN o pravima deteta. Samo cu vam citirati relevantan deo te povelje iz 1989, koju smo btw u potpunosti ratifikovali 2001 (pre toga smo inace zadrzavali pravo da dete oduzmemo roditeljima BEZ sudskog procesa, toliko o prljavom zapadu i svetim nama):
Citat:
Article 19 (Protection from all forms of violence): Children have the right to be protected from being hurt and mistreated, physically or mentally. Governments should ensure that children are properly cared for and protect them from violence, abuse and neglect by their parents, or anyone else who looks after them. In terms of discipline, the Convention does not specify what forms of punishment parents should use. However any form of discipline involving violence is unacceptable. There are ways to discipline children that are effective in helping children learn about family and social expectations for their behaviour – ones that are non-violent, are appropriate to the child's level of development and take the best interests of the child into consideration. In most countries, laws already define what sorts of punishments are considered excessive or abusive. It is up to each government to review these laws in light of the Convention.
Srdjane, ako kazes da su tvoji sticenici posebna prica, prihvatam to, moja saznanja o njima su defacto povrsna i prihvatam tvoju kritiku. Pokusacu onda da objasnim svoj stav konrkretnom ad rem postavkom zadrzavajuci se samo na decu sa skladnim razvojem:
Cela ova prica se vodi oko vase odbojnost prema nenasilnim metodama koju bazirate na obzervaciji onih roditelja koji uopste ne disciplinuju dete nasuprot onih koji ih biju. Tu se krije nekoliko formalnih logickih gresaka:
1. "dokaz posledice" (Affirmation of Consequence). Dakle, ako je dete bijeno (P) i ako zbog toga empirijski uocavamo da bijeno dete bude vaspitano (Q, P => Q), to ne znaci da ako je dete vaspitano da je to zbog toga sto je bijeno (ne vazi autoamtski Q => P). Takodje ako roditelj ne disiplinuje dete i zbog toga je dete nevaspitano (¬R => ¬Q) to ne znaci da je dete uvek nevaspitano ako nije disciplinovano (postoji dorada ove postavke kasnije).
2. "inverzni dokaz", ista postavka (P, Q, P=>Q). Ako dete nije bijeno (¬P), to ne znaci automatski da nije vaspitano (ne vazi automatski ¬P => ¬Q), ista prica i za R
3. Ne posedujete empirijski dokaz da ¬P=>¬Q, tj da je nebijeno dete nevaspitano, vi samo posedujete empirijski dokaz, da je nedisciplinovano dete nevaspitano, dakle, ¬R=>¬Q i da je bijeno dete vaspitano, dakle P=>Q. Izvlaciti iz ovoga zakljucak da je P<=>R (ili ¬P<=>¬R) je jos jedna formalna logicka greska, mislim da se radi o nekom obliku cirkularnog dokazivanja, tj ne mora da znaci da nije tacno ali nije samo po sebi dokaz.
Ove postavke su u opticaju vec odavno i ono sto je njima nedostajalo je dodatno empirijsko posmatranje koje bi razvuklo klupko, u nedostatku istog dao bih vam za pravo da je nasilni metod neophodan. Medjutim, sada empirijski obzerviramo da postoji veza izmedju R i Q, tj da disciplinovano dete jeste vaspitano, tj da R => Q, i onda se kompletiraju logicke greske vezane za ne-nasilne metode, tj ako R=>Q i ¬R=>¬Q onda po definiciji R<=>Q. Disciplinovano dete je vaspitano i vaspitano dete je disciplinovano, pozeljna posledica Q je distignuta u saradnji sa faktorom koji je ne-nasilan. Takodje postoje empirijski dokazi da su bijena deca itekako nevaspitana (P i ¬Q) sto direktno sprecava mogucnost da P=>Q u opstem slucaju.
Istini za volju, ta kombinacija o kojoj pricam (P, ¬Q) nije opsti slucaj i bazirana je na empirjskom posmatranju ektremnih zlostavljanja. Nije nikakava tajna i ne verujem da ce iko osporiti da tesko zlostavljana deca imaju vecu tendenciju da sami postanu zlostavljaci. Nisam pao sa kruske i ne poistovecujem to sa sljapkanjem po dupetu, ali to postavlja osnovu za sledecu hipotezu koju iznosim za vase razmisljanje:
"Ako ekstremno zlostavljanje i nasilje u vaspitanju nanosi ekstremnu stetu onda umereno nasilje nanosi umerenu stetu (ma koliko da je mala, hipoteza vazi dok god je postojeca). Ta steta, ma koliko mala bila, je neprihvatljiva u situaciji kad postoji empirijski dokazana efikasnost ne-nasilnog metoda."
Nista manje, nista vise. Samim tim je i nevazno kolika je ta steta (sto je tema ovde a i mera koju oponenti zahtevaju znajuci da je ista parkticno nemerljiva) i to je u osnovi i ovog clana povelje UN pa i svim nacionalnim zakonima koji iz nje proisteknu ili ce tek proisteci. Medjutim, bra po meni, zadatak drzave nije samo da sankcionise tu pojavu vec da roditelje obuci u pravilnoj primeni nenasilnog metoda, a to je nesto sto se ne desava.
Sloba je za 12 godina promenio antropološki kod srpskog naroda. On je od jednog
naroda koji je bio veseo, pomalo površan, od jednog naroda koji je bio znatiželjan, koji
je voleo da vidi, da putuje, da upozna,
od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan,
sumnjicav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv - Z.Đinđić