Pre neki dan sam čuo neki snimak
Senke Veletanlić.
Dakle...perfektna intonacija i dikcija, koja za današnje uho predstavlja, prosto, osveženje, čak iznenađenje.
I neminovno se postavlja poređenje sa sestrom -
Biserom, koja peva stilski sasvim različitu muziku, pa me podstaklo da razmenimo mišljenje o vokalnoj interpretaciji...
Složićemo se da je taj (Biserin) repertoar deo naše mladosti i da se znao napamet svaki takt, svaki akord...sve je bilo stilski usklađeno i prepoznatljivo, izazivalo nostalgičnu emociju na vreme jasne, čiste muzičke forme u kojoj svaki učesnik (muzičar, pevač) može ravnopravno da iskaže, izrazi svoju individualnost.
Predpostavljam da novim orkestrom i novim aranžmanskim zvukom nije ništa nestalo od one muzike.
Ali, takođe nije nestao i onaj Biserin pevački manir, koji je isto prepoznatljiv, a pomalo zasmeta.
Muzičari su to malo karikirali u ličnim komentarima: ova peva kao što sviraju zugposaunisti/trombonisti. Često se ispred tona čuje jedan mali klisando. Ili poređenje sa onom Musette francuskom harmonikom, gde ton ima jedan karakterističan vibrato, koji oscilira, pa se stiče utisak da ne štima.
U muškom glasu je takav bio interpretatorski manir Dean Martina.
Nek' je ona živa i zdrava, ipak ostaje naša simpatija.
Pozdrav
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)