boccio, to i ja kazem, zapravo glumim djavolovog advokata
Ljudi se boje vatrenog oruzja, ako cemo realno iz iskonskih strahova od kojih su se nekad bojali grmljavine. Bljesak, buka, nemogucnost da se pobegne-odbrani, itd, sve je to veoma zastrasujuce u poredjenju recimo sa noževima ili cak mačevima

i u rukama budale i bolesnog idiota postaje sredstvo bezumnog unistenja. Ali da se ne lazemo u rukama takve osobe je i sibica dovoljna.
Ja nekako nisam rad da odaberem stranu u ovome, realno pistolj ne setam ulicom ali ako ostanem u Srbiji i sagradim neku kucicu, krenucu caletovim stopama i nabavicu jedan. Obucen sam, znam da rukujem, ne verujem da cu tražiti dozvolu za nošenje (niti bi je dobio) ali za posedovanje sigurno. Poznaniku je neki narkos provalio u kucu i ovaj ga je zadržao bejzbolkom dok murija nije stigla, pitam ga posle šta bi bilo da je dotični imao pistolj, ne zna ni on sam, u medjuvremenu je dobio dozvolu i javno objavio po komšiluku i niko ga više ne dira, nije više oportuna žrtva.
Jbg, da je svet normalan pistolj ti ne bi trebao uopste, ali svet nije normalan, u nekom poretku nesreća koje mogu da te zadese, bolje da robijas skota nego da sahranjujes dete. Zakonodavac i sudstvo peru ruke, pozivaju se na svetinju života i upućuju te za zaštitu bezbednosti i imovine na muriju, koju baš pa zabole i za tebe i za tvoju decu, i na uvidjaj će posle da izađu preko one stvari a kamoli da te brane unapred. U takvoj atmosferi u kojoj je život i bezbednost kriminalca ispred istih prava žrtve i u kome se kriminalna delatnost nagradjuje promašenom kaznenom politikom nemaš baš puno mogućnosti sem da obezbedis bar neko sredstvo odbrane.
[Ovu poruku je menjao mmix dana 09.01.2013. u 15:27 GMT+1]
Sloba je za 12 godina promenio antropološki kod srpskog naroda. On je od jednog
naroda koji je bio veseo, pomalo površan, od jednog naroda koji je bio znatiželjan, koji
je voleo da vidi, da putuje, da upozna,
od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan,
sumnjicav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv - Z.Đinđić