Odin D.:
Citat:
pisac: Ja tu puknem i sručim ti par metaka u tvoje do tada ozareno i srećno lice.
Razumeš sada, nije to samo moj problem, to je u stvari i tvoj problem, a još važnije to je sistemski problem celog Miltonovog društva. To vidiš i na vestima svakodnevno, ako znaš da gledaš.
Ili ti i dalje nije sasvim jasno?
Izgleda da tebi nije jasno da si ti pukao davno prije tog famoznog susreta sa slučajnim prolaznikom na pumpi.
Taj susret je samo običan okidač, isto kao što je i Gavrilo bio okidač za WWI, a ne uzrok.
Puknuti ljudi su problem koje društvo rješava pomoću psihijatara, košulja sa naopakim zakopčavanjem i sl., a ne sa preuređenjem prodavnica.
Da nisu prodavačice, ubio bi ti nekog zbog modernih telefona. Da nisu telefoni, ubijao bi ti zbog parkinga. Da nije parking, našao bi ti nešto četvrto.
To je izgleda svima jasno, osim tebi.
Neće svijet, kao što nikad i nije, stati zbog pretnji i mogućih posljedica puknuća kojekakvih labilnih bolesnika, maloumnika i njima sličnih, pa čak i da pretiš ne da upucaš jednog slučajnog prolaznika ili prodavačicu nego da se detoniraš u gužvi na stadionu.
Neće i gotovo. Shvati to. Možeš pretiti koliko hoćeš, možeš i ubiti nekog - ali ćeš završiti u bajbokani, u ludnici ili pod zemljom.
Znam, doći će drugi poslije tebe, ali će isto tako završiti.
Doći će i treći poslije drugog i on će isto završiti.
Dolazićete beskonačno, ali to se ne može sprečiti.
Ta se populacija u najvećoj mjeri može kontrolisati gore opisanim metodama, a u nekoj manjoj ne može. Ali za toliko malo je ostatak čovječanstva izgleda više nego spreman da plaća kao cijenu za preostale prednosti moderne civilizacije.