Federera nisam ni spomenuo u ovoj diskusiji, i tako, očigledno izmišljaš da sam rekao da je jadnik. Čemu to ? Zašto izmišljaš ? Uostalom, meni ni Nadal ni Federer nisu protivnici. Nisam ja Novak.
Pogledaj ove linkove (ako hoćeš) :
http://www.smh.com.au/sport/te...t-routines-20140121-316w8.html
https://www.youtube.com/watch?v=wYbCNfC0iuM (Obrati posebnu pažnju na 0:30 i nekoliko sledećih sekundi. Deluje kao da je izgubio poen jer nije hteo da zgazi one linije)
(ima ih još mnogo ovakvih video klipova, ako hoćeš ti potraži)
I onda realno, razmisli i odgovori sebi (meni ne moraš, ja to znam): koliko su duboki porivi koji muče ovog čoveka, koji ga uporno, iznova i iznova teraju da MORA uradi neku određenu radnju, ili da NE SME da uradi neki pokret (da zgazi liniju, na primer). Koliko su duboki strahovi koji muče ovog čoveka da će nešto da se desi ako, neznamnija, ne poređa bočice ili ne skakuće dok se baca para na početku meča. Ili ako ne drži reket u levoj ruci kad ulazi na teren. Te stege ga muče i on, realno, pati. Zato je paćenik. Mnoooooogo bi mu lakše bilo da kao i svi drugi posle odigranog gema nesputano ode i sedne da odmori. Da se mentalno opusti i misli da meč a ne na flašice.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj je nešto normalno za mlade ljude, u predpubertetu i pubertetu. Rastom, razvojem ličnosti i sticanjem normalnog, opšteg životnog samopouzdanja te "prisilne radnje" polako bivaju ređe i kod mentalno zdrave osove potpuno se izgube. Kasnije, u zreloj životnoj dobi, mogu da se povremeno i na kratko vrate u nekim periodima posebne psihičke napetosti, nervoze, psihoze i stresa. Ali, svejedno, opet se gube čim se osoba vrati u "normalno" stanje. Ako neko u zreloj životnoj dobi u ovolikoj meri pati od opsesivno-kompulzivnih radnji, svakako treba da poseti psihoterapeuta.