Uzmi ličnu kartu ili vozačku dozvolu. Obrazac je na ćirilici i engleskom jeziku (naziv dokumenta i slični podaci). Pitanje: na kom pismu su na kartici ispisani lični podaci (ime, prezime...)?
U čipu jesu na ćirilici, ne znam za manjine koje koriste latinično pismo, ali na samoj kartici su ispisani latinicom.
Ako sistem podržava Unicode, ne vidim zašto ne voditi evidenciju latinicom tamo gde recimo mađari slušaju nastavu na mađarskom (i imaju udžbenike na mađarskom, a to znači i da su nastavnici uglavnom mađari koji govore mađarski), naročito pošto imaju slova sa dijakriticima (e, é, o, ó, ö, ő, ú, ü, ű), koja ne možemo napisati ćirilicom niti možemo uvek napisati na ćirilici precizno kako se ime ili prezime izgovara na mađarskom.
Uostalom, gde god deca odrastaju u višejezičnoj sredini, brzo nauče više jezika, tako da ne vidim da je to neki hendikep. Ti pripadnici manjina sami odlučuju da li će uopšte naučiti srpski, ili ga nauče minimalno koliko im treba i posle zaborave, jer žive u sredini gde su u većini pripadnici njihove zajednice, a svu komunikaciju sa državom imaju na svom jeziku. Ne vidim da je to neki problem, jer oni koji hoće da se dalje školuju naučiće i srpski, oni koji će da ostanu da rade na poljoprivredi ne vide neki motiv za to, i to je njihova stvar.
Imaš naših ljudi u SAD koji ni posle 30 godina nisu naučili da sklope rečenicu na engleskom, pa opet žive (normalno).
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.