Darko, razumem ja kako ti gledaš, ali ako čovek već bira mesto za život (ja sam izabrao gungulu pa se ne računam :) ) i za iste pare može da bira više ili manje komfora, bolje da se obezbedi. Neki su sad mladi, neki baš i nisu, ne znaš šta može da ti se desi pa da ne možeš da voziš auto, a nisi izabrao mesto za život da bi se posle selio gde ti više odgovara.
Što se tiče antibiotika, kad imaš malo dete, do 4-5 godina, vodiš ga u proseku jednom mesečno kod lekara, svaki put krvna slika, vrlo retko ti daju antibiotike jer na osnovu krvne slike pretpostavljaju da je virus. To je sve besplatno u domu zdravlja i čeka se pola sata, a u privatnoj laboratoriji i brže. Tako da to je must have.
Pošto sam odrastao u manjem mestu, da ne kažem bezbrižno, ali često roditelji nisu znali gde sam i nisu morali mnogo da se brinu, znam prednosti i mane. Na osnovu toga mogu da kažem da je mesto poput Inđije idealne veličine, a ako ideš na sela mnogo više gubiš nego što dobijaš. OK je da vozim auto kada mi se vozi, ali hoću da kad je toplo i lepo vreme većinu stvari mogu da obavim biciklom za 5 minuta ili peške za 10. Da imam dosta kafića, restorana, prodavnica, pijacu, sportske terene, društvo, parkove, ... U selu imaš mesnu zajednicu i dućan, i sve što ti treba moraš kolima do grada. Deca kad ti postanu tinejdžeri, nećeš oka da sklopiš svaki vikend do 5 ujutro i na kraju ćeš ti da ideš po njih do susednog grada ili sela jer ćeš tako manje da se sekiraš, ko ih vozi, koliko je pijan i lud, da li će neka random budala da se zakuca u njih i slično. Ako živiš u varošici, bar si tu miran jer ne moraju da se voze kolima u grad.
Romanes Eunt Domus