Eksplozija SN 1054 je bila vidljiva skoro 2 godine na nebu golim okom.
To je sa 6.5 hiljada svetlosnih godina i u pitanju je supernova, odakle i dan danas stizu kosmicki zraci najvece energije koju smo detektoval
Evidentno smo ostali zivi, cak i da pricamo o tome :-)
Tako da, jedna neutronska zvezda tj. vrlo specijalna vrsta neutronske zvezde, na 30K svetlosnih godina svakako ne moze da steti zivotu na zemlji.
Za pocetak, pricamo o potpuno drugim razmerama: neutronska zvezda (i njene egzoticnije varijante kao sto su magnetari ili pulsari) je >ostatak< eksplozije supernove. Supernova je vec izgubila najveci deo svoje mase u toku same eksplozije i to sto ostaje u centru, jednostavno, ne moze da bude ni uporedivo sve i da se nekim procesom instant pretvori u zracenje.
A ovaj FRB je jos i slabiji od tipicnih magnetara za 2 reda velicine...
Sto ne znaci da ne postoji mogucnost za gresku: izvor FRB-a je mozda nesto kompletno novo >ili< FRB se ne nalazi na tom mestu
Sto bi bilo zanimljivo za naucnike i entuzijaste, ali:
- Sve i da je FRB izvor nekog drugog tipa, detektovani puls je toliko preslab za pravljenje stete da to nema puno smisla ni diskutovati
- Sve i da lokacija nije 30K ly... Tako se ispostavilo da kvazari nisu objekti reda velicine 10km u nasoj galaksiji, vec aktivne supermasivne crne rupe udaljene milijardama svetlosnih godina od nas. Ovo nista ne menja sta je zapravo stiglo do nas - pa tako ti kvazari nisu nista "opasniji" od objekata unutar galaksije koji su uporedivo blistavi
Sta god da je, nece sterilisati zemlju.
Sto ne znaci da nesto sledece nece :-)))
- Supernove svakako mogu kad eksplodiraju. Da bi to imalo i najmanje sanse, SN mora biti unutar 1000 svetlosnih godina od nas (a za "siguricu" par desetina ly)- u proteklih 10 miliona godina je planeta videla 20 takvih eksplozija, po trenutnim merenjima
- Fakat da smo i dalje zivi pokazuje da cak ni 1000 ly nije smrtna kazna. Ono sto ne mozemo da izmerimo je kakva je bila orijentacija snopova, mozda bi imali vece posledice po biosferu da je uravnanje bilo nepovoljnije po nas. Ovako se sve svelo na globalni porast temperature od nekoliko stepeni zbog atmosferskih efekata i minorne efekte po zivot. Efekti tipa direktne sterilizacije zahtevaju drasticno vise energije.
- U neposrednoj blizini zemlje imamo 12 regiona povezanih sa eksplozijama supernove tipa 2 kao i 6 zvezdi potencijalnih kandidata na 300 ly. IK Pegasi B je "samo" 150 ly od nas. Srecom, ne izgleda da ce da eksplodira "uskoro". Ali cak i da eksplodira bas dok ovo pricamo (znam da je besmislica reci ovako nesto bukvalno!), nasi potomci na nekoliko vekova vrlo verovatno ne bi bili sterilisani ali bi mozda morali da zive neko vreme sa ostecenim ozonskim omotacem
- Betelgez je mozda najpoznatiji kandidat - moze da eksplodira u svakom momentu ali, na ~450 svetlosnih godina ce eksplozija biti "bezbedna za posmatrati" najverovatnije. Sto ne znaci da nece biti spektakularna: nebo ce dobiti objekat sjajniji od meseca!
- Geoloska ispitivanja ukazuju da je unutar 100 ly od zemlje doslo do eksplozije supernove unutar proslih 5 miliona godina. Ovo vec ima previse pretpostavki za neciji ukus, ali u svakom slucaju nije doslo do masovnog unistenja. Broj ovakvih dogadjaja moze da se poveca znacajno u zavisnosti gde se sunce nalazi u nasoj galaksiji (kad prolazi kroz "krakove" koji su gusci - povecava se broj mogucih dogadjaja).
- U svakom slucaju, statisticki, SN eksplozije koje su toliko blizu zemlje da izazivaju skoro pa garantovana masovna unistenja zivota se desavaju nekoliko puta za milijardu godina
- Naravno... uvek ostaje "big daddy" SN eksplozija: hipernova. Srecom po nas, otkrivene hipernove poput SN 1998bw, ASASSN-15lh su prilicno daleko od nas, tj. nase galaksije (pricamo o udaljenostima reda velicine milijardi ly). Ovo su jako masivne zvezde sa nekim dodatnim "specijalnim" karakteristikama koje prave razliku tako da zvezda ne zavrsi kao "obicna" supernova vec nesto 100x intenzivnije. Svejedno sta je, to jos vise umanjuje broj kandidata u blizni zemlje :-) Alternativa je magnetar unutar galaksije, isto tako sa posebnim svojstvima, zanimljivo ali bezopasno
---
Sto se ostataka SN eksplozija tice u vidu neutronskih zvezda - da bi bili opasni po zivot na zemlji, morali bi da budu toliko blizu da nema poznatog dogadjaja ili procesa koji bi doveli do ovoga.
PLUS "mama" supernova od magnetara bi vec ucinila posao mnogo bolje u toku same eksplozije.
Hajde da pretpostavimo da se sunce nekako sutra pretvori u supernovu (sto je vec besmislica, ali ajde):
- Za pocetak, zemljina orbita + zvezda 10x masivnija od sunca = nije ni bilo zivota o cijem unistenju bi pricali, ali ajde - kreativna sloboda
- Na samo ~8 svetlosnih minuta od te eksplozije, dovoljno smo blizu da budemo
sprzeni neutrinima! Ovo bi pobedilo kao "freak accident" milenijuma
- Neutrino izgleda kao definicija bezopasne cestice :-) Ali u kolicini na 8 minuta od eksplodirajuce SN bi cela planeta bila "skuvana" tusem neutrino cestica
- Bonus: neutrini su pravi qckini sinovi: kad dolaze ne kucaju! Niti su vidljivi, niti se mozes zastiti od njih. Sve i da stavis
neutronsku zvezdu izmedju tebe i njih... ne vredi :-) Cak i stizu pre ostatka apokalipse (sto je mozda dobra stvar, ko zeli da oseti udarni talas SN eksplozije)!
- Sve i da smo se relocirali na "ivicu" naseg planetarnog sistema, ne pomaze.... cak bi mozda i instrumenti na Vojadzeru I i II "sevnuli" na kratko :-)
- Azil u Alfa Kentauri bi bio bacanje para na put: planetarni sistemi Alfa i Proksima Kentauri bi bili sterilisani (u najboljem slucaju bi preziveli organizmi daleko prostije gradje od nas)
U momentu kada bi ostatak SN-sunca postalo aktivni magnetar, u neposrednom zvezdanom komsiluku ne bi vise bilo nikoga inteligentnog da to posmatra (tj. nece biti. Kad magnetar pocne da "radi", smrtonosno zracenje od SN eksplozije jos nije ni stiglo do zvezdanog komsiluka). Ako bi neko neverovatnom srecom preziveo, mogao bi da razmislja da li je Europa (ne EU - vec Jupiterov mesec) bezbedna ili je pametnije zapaliti van Kajperovog pojasa, za svaki slucaj.
--
Konacno, ostaje najveci spektakl ciji "termin" znamo: spajanje supermasivnih crnih rupa Mlecnog Puta i Andromede
- U centru nase galaksije imamo SaG A* mase ~360 hiljada sunaca
- U centru Andromede imamo crnu rupu bez imena mase ~10-20 miliona sunaca
Ako se stvore uslovi, moguce je da bi spajanje ovih crnih rupa sve sa okolnim materijalom dovelo do stvaranja kvazara. Takav dogadjaj bi oslobodio energiju reda velicine
100 miliona eksplozija supernovi! Ovo bi bio dogadjaj tolikog intenziteta, da bukvalno nema konkurenciju osim velikog praska (da li ima smisla uopste i pricati o "oslobodjenoj energiji" velikog praska?)
Za sada nismo otkrili ni jedan sudar supermasivnih crnih rupa "uzivo" na nebu (tek smo poceli da gledamo + i LIGO nije napravljen za ovu klasu objekata). Ovakvi dogadjaji su verovatno vrlo retki, ako su uopste prakticno moguci.
Postoje sanse da sunce "proleti" okolo ovog pakla pre nego sto biva ispucano iz nove galaksije i manje sanse da bas nacilja put ka destrukciji usisavanjem u crnu rupu. Ali kako ce se sve ovo desavati za 4.5 milijarde godina kada zemlja verovatno nece postojati kao planeta, steta po "zivot na zemlji" ne postoji.
[Ovu poruku je menjao Ivan Dimkovic dana 09.11.2020. u 16:18 GMT+1]
DigiCortex (ex. SpikeFun) - Cortical Neural Network Simulator:
http://www.digicortex.net/node/1 Videos:
http://www.digicortex.net/node/17 Gallery:
http://www.digicortex.net/node/25
PowerMonkey - Redyce CPU Power Waste and gain performance! -
https://github.com/psyq321/PowerMonkey