Nego ima tu još jedna pojedinost: u Srbiji, imućan čovek nema u šta da uloži novac. Ne postoji berza (prava berza, a ne patetika) niti kakvi pravi investicioni fondovi.
A para ima. Jedna opcija je kupovati zlato, druga opcija je kupovati stanove. I to stanove u Bgd, ne u Knjaževcu.
Slicna prica je trenutno i van Srbije. Ogromna vecina ljudi investira u nekretnine, vec sam pomenuo gore i zasto ... da bi ulagao u berzu/fondove/obveznice itd. ipak moras malo vise da muckas glavom i da ucis nesto. S druge strane, kod stanova nema sta da ucis - kupis, malo nasminkas, prodas/izdas ... a s obzirom na rastucu imigraciju (a ponegde i rastuci natalitet) kupaca uvek ima.
U Beogradu ljudi ulazu najvise u male stanove koji se mnogo lakse izdaju od onih velikih. Zato su recimo kirije za garsonjere i jednosobne stanove u centru Beograda reda velicine 150-300 evra, kako gde ... dok za vece stanove (trosobni i veci) te cifre idu negde oko 400-800. Kako se kvadratura povecava tako kirije sve sporije rastu, kriva tako reci lici pomalo na logaritamsku ... :-)
Jos jedan fenomen koji sam zapazio kod nas je da porodicne kuće nisu toliko popularne. Ako coveku koji ima para ponudis neku kucu, cak i u sirem centru grada (Vozdovac, Banjica ...) ... a s druge strane u tom istom kraju on vidi stan - uvek ce odabrati stan. Bez obzira na cenu. Na zapadu je obrnuto - ljudi vise vole svoju kucicu - svoju slobodicu nego da se trpaju u betonske fioke. Mi izgleda obozavamo fioke ... navika verovatno ...