Dobar deo toga ide za zdravstveno i socijalno, za PIO je stopa doprinosa 25.5%, i od januara ove godine vrednosti su uvećane za oko 10%, odnosno najniža osnovica je 28,400 dinara (35% prosečne bruto zarade u poslednjih godinu dana), odnosno samo za PIO se uplaćuje oko 7200 dinara mesečno.
Sad, tih 300€ doprinosa, prema tabeli sa sajta PIO fonda, daju oni koji imaju bruto platu od 125 do 160k dinara, odnosno 1.5-2 puta veću od prosečne, odnosno izađe negde oko 750-900€ neto. Ali, takvi će imati i penzije koje su 60% njihove plate, tj. oko 500€ pa naviše. Znam za slučajeve koji imaju takve penzije, a prešli su 90. godinu života, dakle već preko 25 godina primaju takvu penziju, tako da kad se sve sabere i oduzme, oni prime mnogo više penzije nego što su uplatili.
Sa druge strane, koliko je onih koji i ne dočekaju penziju ili prime nekoliko penzija, a posle njihove smrti nema niko pravo da nastavi da prima tu enziju, ili supružnik nastavi da prima penziju muža ako je ona veća, ali svakako je jedna penzija "propala", tj. uplaćen novac ne dobije niko.
Zato, ako smo socijalna država, najpravednije bi bilo da svi uplaćuju doprinos za PIO tako da sutra imaju garantovanu socijalnu penziju (npr. u vrednosti 60% minimalne plate), a za sve preko toga neka se uplaćuje kao štednja u banci ili privatne penzione fondove (mada, ovo sa privatnim penzionim fondovima i nisam siguran koliko bi bilo pametno u našoj državi).
Na taj način se neće desiti da neko uplaćuje ceo život četvrtinu plate, a da se ispostavi da je taj novac praktično bačen. Ovako, svima dati izbor da li će sebi da uplaćuju penziju na minimalac ili nešto veću, tako da sa razlikom mogu da biraju sami šta će da rade, da li da stave u banku na štednju, privatan penzioni fond, ili u slamaricu.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.