Pa, kad bi krenuli da prodaju akcije tih svojih kompanija, ali onako masovno, pitanje je koliko bi one vredele.
Sećam se davno priče kako je jedna manja firma u SAD praktično u nekom uskom sektoru (ne sećam se da li su mreže ili šta već) bila konkurent velikom IBM-u. Tada na berzi cena akcija IBM-a bila 60$, kao i te manje firme. IBM je deo profita uložio u otkup svojih akcija na berzi (odnosno, to su uradili oni koji imaju većinu akcija IBM-a), dok tu malu firmu nije zanimao takav pristup. Nakon nekoliko meseci, akcije IBM-a dostigle 120$, a cena akcija ove male firme se prepolovila.
To što je tim firmama skočila cena akcija ne znači da je skočila i stvarna vrednost. Međutim, upravo takav rast akcija koristi vlada SAD da doda još koju hiljadu milijardi u promet. Samo kad se sabere nekoliko velikih kompanija (Apple, MS, Google, Amazon...), čija je vrednost sa 100-200 milijardi u jednom momentu dostigla preko 5.000 milijardi dolara (u zbiru), one su dovoljne da SAD dodaju tih nekoliko hiljada milijardi u opticaj bez izazivanja značajne inflacije.
Međutim, ovaj globalni rast cena je "malo" rezultat mešetara na tržištu, ali mnogo više je posledica samih država. Znamo cenu nafte na berzama, koji je konkretno razlog što su cene naftinih derifata toliko povećane u maltene svim zemljama Evrope? Prosto, nisu te cene podigle rafinerije ili pumpe, nego su države povećale akcize kako bi finansirale višu cenu gasa i drugih energenata, kao i nabavku novog oružja koje će zameniti staro koje se šalje Ukrajini.
I kod nas razlog za rast cene goriva nije poskupljenje nafte, već povećanje akciza, od kojih se finansiraju subvencije i druga davanja od strane države za kojih inače ne bi bilo ni jednog evra kad se samo daju plate budžetskim korisnicima.
A kad oporezujete gorivo, od čije cene zavisi maltene sve ostalo zbog troškova transporta, dobijete ovakvu inflaciju. Mada, nisu cene svugde naduvane, naduvane su samo tamo gde kupci gunđaju, ali i dalje kupuju. Dovoljno je pogledati cene u pekarama u manjim mestima po Srbiji, pa i manjim gradovima, a potom cene sličnih proizvoda u pekarama većih gradova, posebno u Beogradu. U Beogradu ljudi dalje putuju do posla, pa im nije problem da uzmu doručak u pekari blizu stana/kuće ili u pekari blizu posla, a u manjim mestima ljudi često nemaju izbor, imaju pekaru samo blizu posla, i zato su cene uglavnom 20-30 pa i 50% veće nego u nekim većim gradovima.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.