Kako zaista stoje stvari....
Jaric, Scepanovic, Rakocevic, Milicic i Gurovic svako na svoju stranu svako vece odlaze bez dozvole i vise do ranih jutarnjih casova jureci klinkice po splavovima.
Jaric, koji se za vreme priprema na Kopaoniku pojavljuje uvece na beogradksim splavovima .
Rebraca kome je za vreme priprema stiglo 6 skutera i jedan porse pa je samo o tome razmisljao preko dana. A,opet, preko veceri mu je glavna zanimacija bila da iskesira neku cicu i da se celu noc zanima.
Jaric i Rakocevic koji se mrze i ne mogu da se pogledaju. Ili jedan ili drugi napustaju treninge jer ih, citiram "vise boli k**** da gube zivce" .
Sa Radmanovicem niko ne prica, ili bar veci broj.
Pa i Divac, Danilovic, Djordjevic su bezali sa priprema, zajebavali se, ali su bili TIM, veliki PRIJATELJI. Pokrivali su jedni druge i jebali kevu svima na terenu. Plakalo mi se kada sam ih video na tribinima. Pzeleo sam da se spuste na teren i pokazu kak ose igra za Srbiju, za ljude koji tesko zive i najveca sreca im je kada reprezentacija osvoji zlatnu medalju.
Srpskom narodu je medalja kao infuzija, energija da mogu da nastave da zive u na rubu egzistencije. Svi tada zaboravljamo na svoje probleme i ponosimo se koliko smo mi u stvari JAKA zemlja. To su retki trenuci kada se okupljaju porodice, velika grupa prijatelja i svi bulje u televizor i niko ne zali sto nije mogao da kupi kartu za utakmicu, samo navijaju i zeljno iscekuju to finale, to zlato...
I zbog cega MI treba da se nerviramo?!?!?!? Kazu da ne treba da ih pljujemo, ipak su nas zaduzili!!! Jeste reprezentacija, ali ovi ljudi nisu !!! Mada stvarno iz ove price iskljucujem one igrace kojima nije mesto u ovoj prici, a svi znamo koji su to.
Neka im sve ovo sluzi na cast i ako imaju imalo obraza neka se vise ne pojavljuju ovde da igraju kosarku. Ima onih koji ce srce ostaviti na terenu. A nama ce ova gorcina u grudima valjda proci brzo.
Jaric, Scepanovic, Rakocevic, Milicic i Gurovic svako na svoju stranu svako vece odlaze bez dozvole i vise do ranih jutarnjih casova jureci klinkice po splavovima.
Jaric, koji se za vreme priprema na Kopaoniku pojavljuje uvece na beogradksim splavovima .
Rebraca kome je za vreme priprema stiglo 6 skutera i jedan porse pa je samo o tome razmisljao preko dana. A,opet, preko veceri mu je glavna zanimacija bila da iskesira neku cicu i da se celu noc zanima.
Jaric i Rakocevic koji se mrze i ne mogu da se pogledaju. Ili jedan ili drugi napustaju treninge jer ih, citiram "vise boli k**** da gube zivce" .
Sa Radmanovicem niko ne prica, ili bar veci broj.
Pa i Divac, Danilovic, Djordjevic su bezali sa priprema, zajebavali se, ali su bili TIM, veliki PRIJATELJI. Pokrivali su jedni druge i jebali kevu svima na terenu. Plakalo mi se kada sam ih video na tribinima. Pzeleo sam da se spuste na teren i pokazu kak ose igra za Srbiju, za ljude koji tesko zive i najveca sreca im je kada reprezentacija osvoji zlatnu medalju.
Srpskom narodu je medalja kao infuzija, energija da mogu da nastave da zive u na rubu egzistencije. Svi tada zaboravljamo na svoje probleme i ponosimo se koliko smo mi u stvari JAKA zemlja. To su retki trenuci kada se okupljaju porodice, velika grupa prijatelja i svi bulje u televizor i niko ne zali sto nije mogao da kupi kartu za utakmicu, samo navijaju i zeljno iscekuju to finale, to zlato...
I zbog cega MI treba da se nerviramo?!?!?!? Kazu da ne treba da ih pljujemo, ipak su nas zaduzili!!! Jeste reprezentacija, ali ovi ljudi nisu !!! Mada stvarno iz ove price iskljucujem one igrace kojima nije mesto u ovoj prici, a svi znamo koji su to.
Neka im sve ovo sluzi na cast i ako imaju imalo obraza neka se vise ne pojavljuju ovde da igraju kosarku. Ima onih koji ce srce ostaviti na terenu. A nama ce ova gorcina u grudima valjda proci brzo.
