Profesor Rej Vilard naučno pobija navodne dokaze da je program "Apolo" bio velika prevara
Godine 1976. pisac Bil Kejsing je izazvao veliko iznenađenje knjigom "Mi nikada nismo bili na Mesecu".
Posle nacionalnog zanosa i ushićenja u SAD šezdesetih godina prošlog veka, izazvanih letovima američkih kosmonauta na Mesec, ovo štivo je delovalo kao hladan tuš. Poslednjih nekoliko decenija, manja grupa publicista i kritičara programa NASA i dalje uporno tvrdi da je boravak kosmonauta na Zemljinom pratiocu bio velika prevara.Naime, sva ta sletanja bila su režirana u filmskim studijima u Holivudu, a šetnje kosmonauta snimljene su u pustinji Nevada.
Obrazloženje:
bilo je to u godinama hladnog rata, kada je Vašingtonu po svaku cenu stalo da zadrži vodeću ulogu u svetu. Ljudi koji su "raskrinkali" prevaru programa "Apolo" znaju čak i njenu cenu. Oni tvrde da je taj filmski cirkus koštao oko 30 milijardi dolara.
Galup je 1999. sproveo obimna istraživanja javnog mnjenja u SAD i tom prilikom utvrdio da oko pet odsto stanovništva ne veruje da su ljudi bili na Mesecu. Međutim, treba dodati da isti toliki postotak čvrsto veruje da čovečanstvo sistematski i bez prestanka truju neke tajne sile. Takvo verovanje predstavlja odličnu podlogu za prihvatanje teorije zavere u vezi sa poduhvatom "Apolo".
Činjenica je, međutim, da među 35.000 zaposlenih u NASA i 200.000 spoljnih saradnika niko do sada, za proteklih više od trideset godina, nije otkrio ništa u vezi s lažnim letovima na Mesec.U američkom časopisu "Astronomija" nedavno je ugledni profesor Rej Vilard pobio nizom činjenica jednu po jednu pretpostavku zastupnika lažnog boravka kosmonauta na Mesecu.
Prvo:
Zagovornici lažnog sletanja tvrde da snažne erupcije na Suncu za kosmonaute predstavljaju smrtonosnu prepreku. One bi mogle da odgovaraju eksploziji do 40 milijardi atomskih bombi u jednom trenu. Rej Vilard odgovara da u vreme "Apolo" letova takvih snažnih erupcija na Suncu nije bilo. Senzori zračenja na kosmičkim brodovima nisu registrovali značajno povećane doze zračenja u toku leta.
Drugo:
Tvrdnja da bi mikrometeoriti u toku puta do Meseca, i za vreme boravka na njegovoj površini, teško oštetili kosmički brod nema realnu osnovu. U novembru 1999. Zemlja je prošla kroz veliki meteorski roj Leonida, pri tom nijedan od sedam stotina satelita koji su kružili oko naše planete nije oštećen. Ovo je bio jedan od najsnažnijih meteorskih pljuskova otkako sateliti obleću oko Zemlje.Tragovi uzletanja
Treće:
Jedan od glavnih razloga osporavalaca programa "Apolo" jeste da ne postoji nikakav vizuelni dokaz da su kosmički brodovi boravili na Mesecu. Profesor Vilard ističe da su postolja, sa kojih su lunarni moduli uzleteli sa Zemljinog satelita imali prečnik oko 4,5 metara. Čak ni kosmički teleskop "Habl"” sa oštrinom orlovskog oka nije u stanju da uoči predmet na Mesecu čije je prečnik manji od 80 metara.
Međutim, nedavno su dvojica istraživača, Miša Kreslavski i Jurij Škuratov iz Astronomske opservatorije u Harkovu (Ukrajina), otkrili prvi vizuelni dokaz ljudskog prisustva na Mesecu. Oni su upoređivali snimke koje je 1994. napravio lunarni orbiter "Klementina" sa onima koji su snimljeni sa "Apola 15" pre više od trideset godina. Snimci sa „Klementine” ukazuju na mesto sa koga je uzleteo lunarni modul "Apola 15".
Četvrto:
380 kilograma kamenja s Meseca koje su kosmonauti doneli na Zemlju podeljeno je geolozima u celom svetu. Rezultati radioizotopskih ispitivanja starosti stena pokazali su da su stariji od najstarijih uzoraka na Zemlji (oko 4,4 milijarde godina). Odakle bi oni mogli biti uzeti, ako na njoj nema stena starijih od 3,8 milijardi godina?
Na kraju profesor Rej Vilard zaključuje: "To je kao u horor filmovima. Možete pucati u zombija, razneti mu glavu, ali on će i dalje nastaviti da se preteći kreće prema vama".
Tako će i dalje oko pet posto ljudi verovati da čovek nije posetio Mesec, kao što veruje da vanzemaljci letuckaju našim vazdušnim prostoru, krijući se pri tome od nas! I tu ozbiljni dokazi ne pomažu.
Dr Zoran Đorđević
[
Ovu poruku je menjao secret dana 26.07.2004. u 12:54 GMT]