Sećam se kad je jedan moj drugar iz razreda (mislim da je to bilo u prvom razredu) došo s nekom limenom kutijom na glavi. Taj je voleo da bude Sekač, pa je našo neku limenu kutiju, iseko rupu za oči i došo u školu.
Pa ja sam bio ludi naučnik kad sam bio mali (pravio sam razne eksperimente). Više bi mi odgovaralo da sam bio Donatelo, al' Leonardo mi se je sviđao zbog katana (mačeva).
Bio sam Rafaelo, u pocetku mi nije bilo jasno zasto bas on. Mozda jer su me ostali nervirali zbog vec navedenih razloga. Leonardo je bas bio istripovan, palio se da bude vodja ali iz totalno pogresnih pobuda, sto ce reci zbog nekih kompleksa nize vrednosti i frustracija( mali organ za razmnozavanje, mozak blokiran...) Vodja treba da je tu zbog cilja i da ga sami saborci prepoznaju kao najsposobnijeg(Ronaldhino), a ne da mu je jedini cilj da bude vodja (nesto kao iskompleksirani Zoze Murinjo). Takodje mi nikada nece biti jasan onaj ko moze da se identifikuje sa nekim ovakvim.
Mikelandjelo je pozitivan, ali onako vise blesav luckast i prazan, nema neku tezinu...
Donatelo je isto ok, super je sa svojim izumima ali poprilicno dosadan i monoton kada je van njih...
I ostaje nam Rafaelo, tacno kako ste rekli, covek iz senke ali ne zbog svoje inferiornosti nego naprotiv, zbog uzvisenosti nad ostalima. ON najbolje razume sve sto se desava, likove, karaktere, pricu...Shvata stvari koje drugi ne mogu sto mu lako omogucava da inteligento bude naocigled u drugom planu i odatle vuce kljucne poteze...
Uostalom, komentari su mu UBEDLJIVO najbolji...
e zanimljivo Bepop je uvijek bio jedan prijatelj iz vrtica koji je zavrsio
u raznim financijsko istjerivackim problemima i sada otisao(pobjegao) u legiju stranaca .....
talk about genetics