Priznajem da sam i sam začuđen koliko
kapitalizam ozveruje ljude.
Svoje sunarodnike poznajem, eto, preko 50 godina, doduše kako godine prolaze sve više kao uspomene. Čitajući šta ovde pišu nastupajuće generacije gotovo da više ne mogu da ih prepoznam kao svoje bližnje.
Prosto ne mogu da verujem koliko je
degeneracija i dehumanizacija uzela maha među omladinom.
Tek jedna decenija života u balkanskoj verziji pseudo-kapitalizma prvobitne akumulacije stvorila je kod nas niz ostrašćenih i žučljivih pobornika nehumanosti kapitalizma i površnih poslovno-potrošačkih "vrednosti" koje on donosi. Vidim tužnu procesiju jednodimenzionalnih, uskraćenih, osakaćenih i osujećenih bića.
"Bolji i sposobniji", to je odista bio žargon Adolfa Hitlera, njegove vizije "prirodne selekcije" koju je on veštački potpomagao koncentracionim logorima, deportacijama i holokaustom, silinom svoje Luftwaffe i pantzer divizija.
Citat:
Postoje vrlo jaki argumenti u prilog tezi da je fašizam u suštini levičarska ideologija. To se kod nas zamagljuje pogrešnim uverenjem da su komunizam i fašizam dve suprotnosti. U stvarnosti, oni se bore za isti deo stanovništva, nastoje da dominiraju u istom društvenom prostoru i da ga strogo kontrolišu.
Ovako nešto intelektualno ubogo je mogao i da napiše neki dementni Amerikanac koji nikada nije bio u Evropi pred i tokom II svetskog rata, ali je veoma žalosno što je naš kulturni i obrazovni nivo dospeo do tačke na kojoj se može progutati svaka istorijska nastranost i diletantizam.
Fašizam je italijanska verzija pokušaja
spasavanja kapitalizma uz pomoć stvaranja totalitarne države sa naglaskom na sindikalno udruživanje u okrilju države, dok je nacizam bio to isto, bez oslanjana na sindikate već na nacional socijalističku partiju, uz posebno naglašen rasizam i imperijalistički ekspanzionizam. U pokušaju
da spasu kapitalizam od opasnosti koje je donela Oktobarska revolucija, zbog straha od radničkog pokreta i od izvoza te revolucije u svoje zemlje, oni su proglasili navodnu "saradnju rada i kapitala" uz posredovanje države kao njihovog navodnog "pomiritelja", koja se pretvorila u totalnu državnu supremaciju i kontrolu celokupnog socijeteta, a što je trebalo da opravda totalitarizam kao očajnički odbrambeni mehanizam kapitalizma protiv socijalizma.
"Levičarski kapitalizam" je contradictio in adiecto jer su "levičarstvo" i "levica" izrazi koji su rezervisani za komunističku/socijalističku političku orijentaciju, odnosno deprivatizaciju sredstava za proizvodnju.